Čitanje i pisanja prije polaska u školu

„Mak, hajde da učimo kako se piše!“ Mak ima pet godina, u školu će poći tek sljedeće godine. Tamo će svakako naučiti da piše. Ali njegov otac vjeruje: Maku će biti lakše ako isto nauči već i prije.

A Makov otac nije jedini: Sve više roditelja uče svoje mališane već u vrtiću kako se piše i čita. Nesigurnost koju sa sobom donosi pandemija, posebno kada je u pitanju način odvijanja nastave, roditeljima stvara dodatni pritisak. No, da li je to zaista neophodno? Ili postoji nešto što je djeci prije polaska u školu potrebnije? Pedagogica za predškolski uzrast i voditeljica vrtića Maria Ausilia Bandino iz Beča ima odgovore na ova pitanja.

Vrijeme je za školu! Šta je djeci prije polaska u školu zaista potrebno

1. Da li djeca prije polaska u školu zaista moraju znati čitati, računati, pisati?

Ne, ne moraju. Čak i ako djeca iz susjedstva već odlično znaju čitati i pisati, čak i ako četverogodišnja kćerka vaše prijateljice odlično vlada matematikom: Nemojte dozvoliti da vas to razuvjeri, jer stručnjak zna: „Očekivanja roditelja nije ono što je važno, već potrebe djeteta. Ponekad pretjerano opterećavamo djecu, da zaboravimo da djeca uče čak i kada ništa ne rade.“ Kako djecu ne bismo stresirali pretjeranim očekivanjima, trebamo si osvijestiti sljedeće: Mnogo je važnije da dijete uživa u djetinjstvu. Jer najvažniji oblik učenja za dijete je igra – i taj proces traje cijeli život.“

2. Šta je prije polaska u školu za djecu važnije?

Neka djeca već prije polaska u školu nauče pisati i računati – ali često ne nauče neke jednostavne, praktične stvari. I onda započne škola i školarci ne znaju kako pakovati svoju školsku torbu. To se – srećom – može spriječiti: „Kako kod kuće tako i u vrtiću, roditelji i učiteljice bi trebali pomoći djetetu u obavljanju praktičnih zadataka. Na primjer prilikom jela ili odijevanja“, kaže Maria Ausilia Bandino. Pomoći ne znači za njih to uraditi! Djeca samostalno trebaju pokušati, a roditelji biti podrška, u potpunosti prema motu Marie Montessori: „Pomozi mi da to učinim sam(a).“ Na taj način djeca se uče samostalnosti – jedna od najvažnijih kompetencija.

3. Da li prije polaska u školu dijete treba znati napisati svoje ime?

Da i ne. „Djecu ne treba tjerati da nešto nauče. Roditelji djeci daju mnoge impulse, ali dijete samostalno odlučuje u zavisnosti od svojih interesa ili razvojnog stanja, šta želi naučiti.“ Jesper Juul rekao je to ovako: „Dijete jeste. Tačka.“ Ako dijete pokaže interes za pisanjem, podržite ga u tome. Ako dijete pokaže druge interese ili sposobnosti, podržite dijete u tome.

4. Koje kompetencije su još važne za dijete?

Najvažnije je da dijete prije polaska u školu stekne emocionalne i socijalne kompetencije. To roditelji mogu podržati kroz različite aktivnosti: „Kroz društvene igre dijete razvija osjećaj za pravila i da ista treba prihvatiti te kako da se nosi s uspjesima odnosno neuspjesima“, kaže Maria Ausilia Bandino. „Ako listate, čitate ili prepričavate priče iz slikovnice, djeca uče aktivno slušati i razvijati osjećaj za tuđe mišljenje. Vježbe koje prati muzika i pokreti djeci pomažu u tome da potiču i da se nose s vlastitim emocijama. Uče kako da pokazuju emocije, kako da ih kontrolišu i upoznaju se s emocijama drugih ljudi.“

5. Zašto su za školarca važnije da razvije emocionalne i socijalne kompetencije od učenja čitanju?

Nositi se s emocijama preduvjet je za školsku zrelost. Jer: „Dijete u školi uči, šta znači živjeti u društvu.“ U vrtiću uči kako se ophoditi prema drugim odraslim osobama, koje nisu dio porodice. Važno je da roditelji i odgajatelji djecu već prije polaska u školu uče cjelovitom učenju – koje uključuje sve kompetencije: socijalne, emocionalne, motoričke i kognitivne.

6. Kako će roditelji najbolje podržati svoju djecu prije polaska u školu?

Ovdje vrijedi pravilo pažljivog odgoja: „Posmatrajte svoje dijete i slušajte ga. Pružite im mogućnost da iskažu svoje mišljenje, da samostalno rješavaju svoje konflikte i da postavljaju pitanja.“ Odrasli imaju zadatak da primjereno reaguju – ne samo da usmjeravaju i potiču. „Jer svako dijete je nezavisno biće koje razmišlja“, kaže pedagogica. „Zadatak nas pedagoga jeste vidjeti dijete kao cjelovito biće. Pratimo ga u njegovom razvojnom procesu i znamo: Svako dijete je drugačije i ima vlastiti tempo učenja.“