Dječija pitanja: Ovako roditelji uspješno prolaze poznatu „A ZAŠTO“ fazu kod djece

Između druge i treće godine života započinje: Djeca žele razumjeti svijet. Pritom su mama i tata ključni izvori informacija, iako je za roditelje to često izazov, s obzirom na to da ta pitanja uopće nisu jednostavna. Uz to se faza konstantnih pitanja često podudara s dječijom fazom prkosa.

Dječija pitanja: Ne postoji nešto što djeca ne žele da znaju

Većina dječijih pitanja su slatka, smiješna i čak i za roditelje uzbudljiva. Ipak, zar se i sami nekada niste pitali, gdje se nalazi pupak kod kokoške? S druge strane, taj maraton pitanja koji je upućen roditeljima često ih dovodi do njihovih granica. Jer ni oni često ne znaju odgovore na neka pitanja. A uz to, djeci jedan odgovor često nije dovoljan. Samo jedan primjer: „Mama, zašto zalijevaš cvijeće?“ „Jer i ono mora piti vodu.“ „A zašto mora piti vodu?“ „Kako bi raslo.“ „A zašto mora rasti, mama?“ „Kako bi lijepo cvjetalo.“ „Ali, zašto cvijeće uopće cvjeta?“

Izazovna pitanja: Roditelji nisu leksikon

Ponekad roditelji jednostavno ne znaju kako dalje. Bez brige; to nije strašno, već sasvim normalno. Djeca moraju naučiti da ni roditelji nisu sveznajući. Savjet: Ako tu bespomoćnost iskoristite i pretvorite u mogućnost za učenje, spasit će situaciju i djeci pružiti koristan savjet: „Srećo, ne znam zašto je banana savijena. Ali to je dobro pitanje. Možemo to skupa saznati – u leksikonu ili na internetu.“ Zajedničko pronalaženje odgovora djeci pričinjava zadovoljstvo i istovremeno ih uči kako da u budućnosti samostalno da istražuju i uče.

Protupitanje: I djeca mogu razmisliti

Ako želite izbjeći stalnu igru pitanja i odgovora, mališanu može postaviti protupitanje: „A šta ti misliš, zašto pas ima uši? Sigurno znaš čemu uši služe ili?“ Od takvih protupitanja imate dvostruku korist: Poštedjet ćete se dugog objašnjavanja. A dijete će naučiti da do nekih odgovora može doći i samo.

Kratko i jasno: Ovako ćete adekvatno odgovoriti djetetu

Kroz pitanja i odgovore djeca uče o svijetu, uče kako da se snalaze, postaju sigurnija i pametnija. Baš onako kako si roditelji to žele. Ono, što mnogi roditelji precjenjuju: Mala djeca nisu kvantni fizičari ni profesori na fakultetima. Njima nisu potrebni utemeljeni već adekvatni odgovori. A takvi su prije svega kratki, jasni i u najboljem slučaju prikazani slikovito. Primjer: „Zašto je ona žena debela?“ „Jer svi ljudi drugačije izgledaju. Postoje veliki i mali ljudi. Debeli i mršavi.“ Gotovo! Ovakvim odgovorima djeca su u potpunosti zadovoljna. Tek u školskom uzrastu djeci su potrebni detalji utemeljeni na konkretnim činjenicama.

Strpljenje: Stalna pitanja su naporna

Naravno da su roditelji ponosni na svoje znatiželjne mališane. Ipak je to znak zdravog kognitivnog razvoja. Ali ruku na srce: Stalno „A ZAŠTO, A ZAŠTO“ ponekad zaista nervira. Kada vam ponestane strpljenja, pomaže samo jedno: Objasnite djetetu da ste trenutno umorni ili da nemate vremena da odgovarate, ali da njegova pitanja nećete zaboraviti. Napravite sebi male zabilješke i dogovorite vrijeme kada ćete objasniti sve što ga zanima, na primjer nakon večere. Ovo vam možda neće uvijek polaziti za rukom, ali povremeno ćete si uspjeti stvoriti trenutke za predah. Sve do novog kruga: ZAŠTO? ZAŠTO? ZAŠTO?

Praktični savjeti: Pametni odgovori na najčešća pitanja djece

Zašto baka ima toliko bora?

Bore su sjećanja na mnoge, lijepe doživljaje. Svaki put kada se baka pogleda u ogledalo, može se sjetiti tih lijepih trenutaka.

Zašto se jabuka zove „jabuka“?

Jednom je neki čiko pokazao na jabuku i rekao „jabuka“. Od toga dana, svi ljudi su zapamtili to ime i znaju šta to podrazumijeva.

Zašto je nebo plavo?

Kada sunce na nebu sija, tada ispušta svjetlost u različitim bojama. Plava svjetlost se najbolje može prepoznati. Zato za nas nebo izgleda plavo.

Zašto je banana savijena?

Banana se prilikom rasta okreće suncu. Što više raste, više se okreće, zbog čega se mora saviti. Savjet: Prilikom objašnjavanja pokažite djetetu drvo banane, kako bi mu bilo jasnije.

Zašto životinje ne govore?

Životinje govore, ali ne ljudskim jezikom. Životinje laju ili mijauču i tako međusobno razgovaraju.