Ko jača kičmu, pozitivno utiče na svoje raspoloženje
Ono u čemu su stare izreke, moderni ljekari i istočnjačka učenja saglasni jeste jedno: Unutrašnje držanje odgovara vanjskom – i obratno. U nastavku otkrivamo kako ojačati kičmu.
Stav – dakle, fizičko držanje tijela koje ovisi o kičmi – se u narodu upravo iz tog razloga u prenesenom smislu povezuje sa karakterom osobe. Brada gore, prsa naprijed – ova kombinacija odražava svjesnost i samopouzdanje. Slično je i sa pogrbljenim stavom: Isti odražava nesigurnost, nezadovoljstvo i povučenost.
I dok kičma mnogo toga govori o nama, može nas utješiti činjenica da korigovanjem njenog stava možemo korigovati i onaj personalni. Jer često se iza bolova u kičmi kriju negativni osjećaji koji bojkotuju svaki vid tretmana.
„U tradicionalnoj kineskoj medicini oduvijek se vjerovalo da emocije utiču na tijelo i obratno“, objašnjava Angela Cooper, voditeljica istoimene akademije Qigong. „U međuvremenu je to vjerovanje i naučno dokazano. Ali ja smatram da je dovoljno da posmatramo sebe i druge kako bismo spoznali da se emocije poput ljutnje, tuge i sreće ogledaju ne samo u mimici već i općenito u držanju tijela.“
Na taj način tuga može dovesti do toga da se kičma savija. Povlačimo se u sebe. A to negativno utiče na tijelo, dušu i duh. „Kada su leđa ispravljena, Qi – životna energija – može slobodno teći. Time i kičma biva snabdjevena svježom energijom. Ako smo, ipak, redovno u savijenom položaju blokira se protok Qi-a. To može dovesti kako do psihičkih tako i do tjelesnih problema – do depresivnih stanja, problema sa probavom, do bolova u leđima, glavi, stomaku ili zglobovima.“
Martina Sommer-Goldammer, fizioterapeut i saosnivač centra za zdravlje YogaPraxis iz iskustva zna da tijelo i psiha utiču jedno na drugo. Ukočenost je obično popratna pojava pretjeranom stresu. „To umnogome utiče na osjećaj blagostanja, ali i na osjetljive strukture pokretnog aparata.“
Počeci problema sa kičmom mogu se otkriti već u djetinjstvu ili u mladosti – pri čemu i ovdje veliku ulogu igraju psihički faktori. „Za vrijeme odrastanja, a posebno u školskom uzrastu, mogu se početi razvijati arhaičke forme držanja kao nesvjesni rezultat zaštite koja je izazvana provokacijama na osnovu visine, fizičke zrelosti (posebno kod djevojčica) ili nečistoća na koži“, tvrdi ljekar opće medicine i osteopatije Andreas Goldammer. „Srce štitimo tako što povlačimo ramena ka naprijed. Izvana to izgleda kao da se želimo sakriti.“
S druge strane, pozitivna iskustva utiču na držanje na način da se grudni koš i stomak opuštaju, što nadalje utiče na to da prevazilazimo vlastite granice. Stoga se tokom svakodnevnice preporučuje da što više usmjerimo misli ka radosnim trenucima. „Unutrašnji stav odnosi se na vlastito vrednovanje, na usmjeravanje pažnje na misli i formulaciju „unutrašnje kritike“ ili „unutrašnjeg djeteta““, tvrdi Martina Sommer-Goldammer. „Posmatranje i treniranje različitih perspektiva pomaže u prevazilaženju svakodnevnih izazova.“
Zadržati stav
Važno je naglasiti da su unutrašnji i vanjski stav međusobno povezani. A to znači da kroz male izmjene držanja pozitivno utičemo na blagostanje. „Kada, na primjer, telefoniramo i pritom stavimo ruku na stomak, umjesto da grčimo ramena opuštamo disanje – a već to je od velike pomoći“, kaže Andreas Goldammer.
Psihoterapeut Maja Storch je uvjerena da način na koji stojimo, sjedimo, hodamo ili ležimo znatno utiče na naše emotivno stanje. „Tokom dana velikim dijelom nismo ni svjesni koliko naše tijelo utiče na stanje našeg duha“, piše Maja zajedno s psihoterapeutom Caroline Theiss u „Die Säule“, časopisu foruma Zdrava leđa i Udruženja njemačkih škola za zdravlje kičme.
Pritom upućuje na interesantna istraživanja koja pokazuju u kojoj mjeri jednostavni pokreti ili promjene držanja pozitivno utiču na naše raspoloženje. I zaista se ispostavilo da su ljudi koji su duže vrijeme u savijenoj pozi manje kreativni i da brže odustaju od rješavanja težih zadataka. Australijski eksperiment sa 61 ženom i muškarcem koji pate od blaže ili srednje jake depresije pokazao je da ispravljen položaj tijela u znatnoj mjeri pozitivno utiče na psihičko raspoloženje.
Storch i Theiss preporučuju da češće razmišljamo o činjenici kako loše držanje utiče na psihu, a koja čuda postižemo kada jedan cijeli dan na poslu pokušamo sjediti ispravno. Ispraviti sebe – u pravom smislu riječi – u njihovim očima je prvi korak ka uspješnim promjenama. Njihov moto: „Dobro držanje često više pomaže nego dobre namjere i odluke.“
