Naučiti razumjeti govor tijela

Osobe koje obraćaju više pažnje na znakove tijela, saznaju više o drugima – ali i o sebi. Kratki kurs govora tijela.

Oči ne lažu, ruke znaju, a jedan pogled govori više od hiljadu riječi. Posmatrajući ustaljene fraze u narodnom govoru, lako ćemo utvrditi da govor tijela nije otkriće novog doba. Ipak, ovaj oblik neverbalne komunikacije koja uključuje gestiku, mimiku i držanje tijela, počela se kao takva razvijati u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Tada je američki profesor psihologije Albert Mehrabian u svome istraživanju utvrdio da riječi u cjelokupnom dojmu koji čovjek ostavlja na sagovornika čine ukupno sedam posto. Znatno veći postotak čini glas – 38 posto – ali i njega nadmašuje govor tijela, koji čini ukupno 55 posto.

Mehrabianova spoznaja izazvala je pravu lavinu literature na ovu temu, koja decenijama nudi savjete kada je u pitanju govor tijela na razgovorima za posao, prvom spoju ili kod parova.

Potom je nastupio novi milenij i s njim otkriće pisane komunikacije. Zahvaljujući SMS porukama, e-mailovima i internetu, pisana riječ postaje sve više središte razgovora. Dok se u osamdesetim i devedesetim još uvijek telefoniralo, tako se u nultim godinama u komunikaciji sve više gubio glas. Emocije se sve više izražavaju kroz emotikone, inscenirani selfiji u neprirodnim pozama služe kao zamjena za face-to-face komunikaciju – ili bar to pokušavaju.
Ono što se pritom sve više gubi jeste poznavanje govora tijela. Dok su prijašnje generacije učile posmatrajući druge i tumačeći gestikulaciju njihovog tijela, moderni čovjek zna odmah protumačiti koje raspoloženje prenosi neki emotikon na mobitelu, ali sve rjeđe zna ispravno protumačiti položaj tijela ili osmijeh partnera na spoju.
Šteta, jer govor tijela je najiskreniji oblik komunikacije. Sabine Mühlisch, bivša docentica za neverbalnu komunikaciju na fakultetu Konstanz, tvrdi da je „faktički nemoguće lagati tijelom“.

Za sve one koji žele osvježiti svoj know-how govora tijela, nudimo brzi kurs govora tijela.

Ljudi jedni drugima govore mnogo toga – čak i bez riječi. Ko razumije govor tijela, saznat će mnogo više.

Pogledaj me u oči, malena

Ne kaže se bez razloga da su oči ogledalo duše: Naše oči ne samo da vide, već i govore. Svojim izrazom mogu djelovati upitno, potvrdno ili odrično, mogu biti vesele ili uplakane, zračiti ubitačno ili dobrohotno. Širom otvorene ukazuju na zainteresovanost, fokusirane na jednu tačku znak su koncentracije. Proširene zjenice ukazuju na sreću ili su znak da nekoga smatramo atraktivnim.

Spušteni pogled je znak nezainteresovanosti ili čak nesigurnosti, ako je takav u razgovoru. Također je znak ignorancije ili čak straha govornika da će ga sagovornik uhvatiti u laži. Učestalo treptanje također može biti znak neiskrenosti. Kada neko laže, ali i u drugim stresnim situacijama, luči se više adrenalina, što utiče na pojačanu učestalost treptanja. S druge strane, rjeđe treptanje znak je dosade. Namjerno buljenje često se tumači kao napad, iako može značiti i stanje šoka. Spuštene obrve ukazuju na ljutnju; podignute obrve uz blago podignutu glavu isključivo je znak negodovanja.

Spontano nastale bore od smijanja lijep su znak i obično dokaz „iskrenog“ osmijeha. Jer prilikom lažnog osmijeha mišići oko očiju uglavnom nisu aktivni.

Iskreni, blistavi osmijeh govori više od hiljadu smajlija.

Suočiti se licem u lice

Prilikom „stvarnog“ osmijeha aktivira se više dijelova lica. Kalifornijski naučnici su razvili sistem na osnovu kojeg mogu imenovati najčešću promjenu mimike. Tako je podizanje uglova usta dobilo naziv Action Unit 12, a spuštanje Action Unit 15. Iskreni osmijeh nastaje kombinacijom Action Unita 12 i 6 – podizanje uglova usta i stezanje velikog očnog mišića.
Općenito, usta komuniciraju i bez riječi. Stisnute usne znak su napetosti, frustracije ili ljutnje. Ukoliko su napućene – što se često može vidjeti kod starijih dama strogog pogleda – iskazuju da nekome nešto nije pravo. Izbačena donja usna – učestala pojava ne samo kod tvrdoglave djece, već suptilno i kod odraslih – znak je da je dotična osoba uvrijeđena.

Prelazak jezika preko usana znak je nervoze, koncentracije, suhih usana ili zavođenja. Jednako višeznačno je i grickanje donje usne, koje je pojačano posebno kod žena kada su postiđene.

Čelo i nos također imaju nešto za reći. Pokažu li se na čelu horizontalne bore, koncentracija je usmjerena na općenitu situaciju. Vertikalne bore znak su da je koncentracija usmjerena na tačno određenu situaciju. Tipkanje prstom o čelo znak je negodovanja određene ideje odnosno da se ista smatra besmislenom. Dodirnemo li čelo sa strane, ideju smatramo inteligentnom. Pa stoga ne stišćemo nos niti širimo nosnice. Jer bi to bio znak negodovanja.

Kako sjediš, tako misliš

Kod govora tijela indikator nije samo lice, već cijelo tijelo. U razgovoru sa svojim nadređenim ili kupcem već po stavu sagovornika možemo utvrditi kakve su šanse za povećanje plate ili za raskid ugovora. Ukoliko nam je sagovornik tijelom naklonjen, to je onda dobar znak – znak saglasnosti i simpatije.

Isto važi i za privatne dogovore. U oba slučaja ne smijemo sebi dozvoliti da napravimo „grešku pri sjedenju“. Gornji dio tijela u idealnom slučaju treba biti ispravljen i također naklonjen u pravcu sagovornika – to je znak zainteresovanosti. Noge trebaju biti opuštene, prislonjene na pod ili prekrštene, pri čemu prekrštena noga treba biti usmjerena ka sagovorniku. Ono što se mora izbjegavati jeste motanje nogu oko nogara stolice i cupkanje nogama – oboje je znak nesigurnosti – kao i opuštena naslonjenost ili čak uvaljenost na stolici, jer bi se to moglo protumačiti kao odbijanje ili nezainteresovanost.

Ruke, oči – zapravo cijelo tijelo komunicira.

Stanje stvari

Čak i dok stojimo govorimo tijelom. Skupljene noge i ruke uz tijelo znak su pretjerane discipline – ili čak da nešto krijemo. Postavimo li ruke na bokove, djelujemo agresivno i zahtjevno. Opuštena ramena tumače se kao tuga i obeshrabrenost, raširene noge važe kao potreba za imponiranjem.
Ponekad se isplati obratiti pažnju na detalj. Agent FBI-a Joe Navarro u svojoj knjizi „Ljudi čitaju“ opisuje kako dešifrovati kodove govora tijela. Za njega su noge „najiskreniji dio tijela“. Ukoliko prekrštene pokazuju ka gore, to obično znači da je osoba u tom položaju dobro raspoložena – iz razloga što je, na primjer, upravo saznala neku ugodnu vijest.

Hands up!

Kada posmatramo sagovornika, ne smiju nam promaći njegove ruke. Jer ruke, kako je već rečeno na početku, znaju sve. Preklopljene ruke znak su vlastitog razmišljanja.

Ako su položena iza glave – klasična šef-poza – izražavaju suverenost. Naslonjena glava na ruke ukazuje na umor, dosadu ili razmišljanje. Ukoliko trljamo ruke, djelujemo samozadovoljno, ali ujedno i nesimpatično. Ruke oblikovane u špic ukazuju na samodopadnost ili otpor prema prigovoru. Udaranje prstima od sto – poput udaranja palica o bubanj – znak je nestrpljenja ili provokacije.

Nesigurnost ili strah se također mogu otkriti tumačenjem položaja ruku. Igranje ogrlicom je tipičan pokazatelj ovih odlika, jednako kao dodirivanje vlastitog potiljka ili sakrivanje palčeva iza skrštenih ruku. Potpuno suprotno je kada su ruke skrštena, ali palčevi pokazuju prema gore. To je jasan znak pozitivnih misli i odobravanja – to će odmah shvatiti i ljudi, koji većinu vremena provode na internetu.