Psihologija: Šta je smisao života?

Christoph Schlick, bivši benediktinski monah a danas priznati psihološki savjetnik, poznaje odgovore na mnoga teška pitanja. Na primjer na pitanje o smislu života. Ili, drugačije rečeno: Šta moram učiniti kako bih ostvario svoje težnje, želje i čežnje?

Žuriti na posao, održavati domaćinstvo, planirati sljedeće putovanje: Ono što najčešće radimo jeste da projurimo kroz život. Stalno razmišljamo o tome šta sljedeće trebamo učiniti. Funkcionišemo, organizujemo, konzumiramo. Rijetko živimo u trenutku, a još rjeđe smo u potpunosti prisebni. Posljedica: Ljudi se osjećaju beživotno, prazno i iscrpljeno. I onda nastaju pitanja. Mora li posao imati smisla? Koliko slobode je potrebno čovjeku? Da li je u životu uvijek potreban cilj? Ili je dozvoljeno ponekad jednostavno ništa ne raditi?

Na ova pitanja nema prethodno pripremljenih odgovora. I to je uredu, jer na taj način svako za sebe može pronaći odgovore. Želimo ohrabriti ljude na promjenu i pokazati da ista počinje zasebno u svakom pojedincu. Za početak, Christoph Schlick otkriva kako uspijeva život koji je ispunjen smislom.

Gospodine Schlick, zašto je danas tako teško biti zadovoljan?

Jer su postignuće, produktivnost i sa tim povezana potrošnja u duhu vremena. Ako ste sami zadovoljni svojim životom, uvijek će neko doći i reći: I to ti je dovoljno? Ali mi nemamo pravo preispitivati tuđe izbore života. Svi mi bismo češće trebali da se sjedimo na nekoj klupi u parku ili se izležavamo na ležaljci, kako bismo se opustili. Ne moramo uvijek nešto novo postizati.

Ko ili šta određuje da li naš život trebamo smatrati smislenim?

Da li neko osjeća smisao uvijek zavisi od toga šta mu je zapravo važno. To se razlikuje od osobe do osobe. Neki ljudi imaju viziju kada je u pitanju njihov život, ideju koja se poput crvene niti provlači kroz život. Za druge to i nije tako jasno. Živimo ubrzano, u vremenu u kojem manjka na stabilnosti i postojanosti. Postoji ekstremno mnogo uticaja izvana. Istovremeno, nikada nismo imali toliko slobode. A često se ne znamo nositi s tim. Nekada to i nije loše, jer uvijek iznova možemo otkrivati smisao i orijentaciju vlastitog života.

Kako možemo otkriti šta nam je zaista važno?

Tako što znamo vlastite vrijednosti. A otkrivanje toga nije uvijek jednostavno. Postoji dosta izvora izvana koji nam žele objasniti, šta su zapravo „vrijednosti“. Logoterapeutsko stanovište i nauka o smislu kažu: Radi se o „tebi i tvome“. Na primjer: Možda živimo zadovoljno i sretno kada preuzmemo vrijednosti roditelja i porodice, preuzmemo porodični posao ili živimo sličnim životom. Ipak, sve to ne treba biti na silu i bez razmišljanja.

Važno je, dakle, šta želimo iznutra?

Da. Pritom uvijek moram razmisliti o tri stvari. Prvo: Šta bih najradije željela/želio raditi? Dakle, radi se o vrijednostima stvaranja koje su prolazne, na primjer osnivanje porodice, izgradnja kuće, zarada novca, zdravlje, sreća ili znanje. Ali to nije sve. Jer, kao drugo, prije svega, radi se o sljedećem: Šta ću pritom doživjeti? To može biti mnogo toga, na primjer sreća, određeni osjećaji, spokoj ili opuštanje. Ono, što sam jednom doživjela/doživio, ne može mi niko oduzeti. Treće: Koje je moje polazište za djelovanje? To može biti ljubav, nada, humor, zahvalnost ili nepovjerenje.

Šta tačno podrazumijevate pod polazištem za djelovanje?

Pritom se radi o životnom stavu i koje vrijednosti u sebi nosim. Da li nešto radim zato što sam odgovorna osoba? Zahvalna? Konzekventna, osoba koja voli i oprašta? U svakoj fazi našeg života vođeni smo svjesno ili nesvjesno svojim stavom. To, naravno, može biti i negativno, naprimjer stav ravnodušnosti, sumnje, straha ili patnje. Ali i taj stav svakodnevno mogu promijeniti. Mogu reći: Uredu, sada ću ostaviti strah po strani i uzet ću hrabrost koja će biti moj stav i moje polazište. U svome djelovanju bit ću hrabra/hrabar.

Lakše rečeno nego učinjeno. Kako to uspjeti u svakodnevnici?

Tako što si redovno postavljamo pitanje: Zbog čega ovo radim? Za sebe? Za druge ljude? Zbog zadatka? Za svijet? Ako ne osjetim povezanost s onim što radim, tu nema promjene. Ako mi je sve svejedno, to znači da mi ništa nije važno. Tada je „sve jedno“ – jednako nevažno. Smisao ćemo doživjeti samo onda kada nešto postignemo što u nama izaziva dobar osjećaj i što odgovara našem stavu.

Kako uspjeti definisati vlastite vrijednosti i spomenuto „Zbog čega“?

Dvije suštinske stvari: Pokušajte uvijek iznova pronaći mir i stvorite povezanost s prirodom. Zvuči banalno. Ali samo onda kada zaustavim konstantni glas u mojoj glavi mogu čuti šta govori moj unutrašnji glas. To se može vježbati, na primjer vježbama savjesnosti ili meditacijom. Povezanost s prirodom je također važna, kako bismo se uopće mogli razvijati. To ne znači da se odmah morate preseliti u šumu. Ali, neka priroda postane svjesni, sastavni dio vašeg života. Primijetite li godišnja doba? Osjetite li kada je vašem tijelu potreban san ili želi biti budno? Kakav je osjećaj piti čašu vode?

Zar se smisao ne bi mogao nekako izmjestiti ili delegirati?

To ljudi uvijek iznova pokušavaju, na primjere u političke ili religijske institucije. To nije dugoročno rješenje. Smisao se ne može premjestiti niti ga se tek tako može prenijeti na nekog drugog. Kada se ljudi ne žele suočiti s vlastitim vrijednostima, postoji opasnost od usmjeravanja ka kojekakvim gatarama ili radikalnim pokretima. Svako se treba, ali i mora odlučiti za nešto u čemu pronalazi vlastiti smisao.

O osobi:

Christoph Schlick je logoterapeut i psihološki savjetnik. Rođen je 1961. godine u Gracu. U Gracu, Salzburgu i Rimu studirao je teologiju i pravo te je ukupno 24 godine živio kao benediktinski monah u jednom manastiru. Kao mladić se susreo s bečkim neurologom i psihijatrom Viktor Frankl i školovao se u poljima logoterapije i egzistencijalne analize. Nakon istupanja iz reda monaha, 2001. godine je osnovao centar za smisao „SinnZENTRUM“ u Salzburgu. U istom pruža podršku ljudima u pronalasku smisla života.

Savjet za knjigu:

U svojoj knjizi „Ono što mome životu pruža pravi smisao“ (izdanje Scorpio) Christoph Schlick objašnjava kako se riješiti unutrašnje praznine i kako se svaki čovjek može otvoriti ka pronalasku (vlastitog) smisla života.