Solo na putovanju

Putovanje bez društva blagotvorno djeluje na osjećaj samopouzdanja, našu ličnost i vlastito „ja“ koje katkada gotovo da potone.

Ako sami idete na put, onda morate napustiti vlastitu zonu komfora. Neprestano i posvuda. To počinje u praktičnim stvarima kao što je, na primjer, pronalazak pravog puta pomoću vlastitih orijentacijskih sposobnosti. Budući da osjećamo potrebu za povratkom u vlastitu zonu, automatski s više koncentracije krećemo kroz novi teren. Takvi izazovi mogu djelovati zastrašujuće, ali osobe koje putuju same, ovaj iskorak iz vlastite zone komfora opisuju kao prednost: možemo raditi i dopuštati što nas je volja. Ne moramo se oko ničega dogovarati sa drugim osobama. Učimo kako se još više osloniti na vlastite noge i kako pronaći put ka sebi, i to posvuda na svijetu. Satima tonemo u misli ili provodimo u razgovoru sa slučajnim prolaznicima. I redovno osjećamo da nešto moramo napraviti sami za sebe.

Sadržaj
Zono komfora, zbogom
Nova poznanstva
Nemojte se bojati samoće
Svladajte prepreke i nastavite rasti

Zapravo, navikli smo se na to da sami obavljamo stvari. Samo kada se radi o putovanju, nailazimo na određene kočnice. Na godišnji odmor bez društva odlaze samo oni koji inače nemaju nikog svog. Ili? Riječ je o predrasudi koja se tvrdokorno zadržala, iako sve više ljudi otkriva koliko ih ispunjava putovanje na koje odlaze bez društva. „Samoću danas više ne poistovjećujemo sa osamljenošću, nego sa samoodređenjem, neovisnošću i slobodom,“ ističe Marisa Mühlböck koja živi u Beču i strastveno voli putovati sama.

To su potvrdila i aktuelna istraživanja. Turistička agencija GAdventures iznosi podatak da se od 2008. godine broj takvih putovanja povećao za 134 posto. Naročito žene sve više putuju same. Prema ispitivanju online platforme TripAdvisor 74 posto ispitanica potvrdilo je da su već putovale same ili to planiraju. Mühlböck, entuzijast za putovanja u saradnji sa Institutom za budućnost, u sklopu jednog projekta, provela je istraživanje o motivima žena koje putuju same.

Nakon želje za neovisnošću i promjena rodnih uloga, kao motiv navela je nove multigrafičke životne tokove.

„Biografija se pretvorila u multigrafiju koja je obilježena prekidima, alternativnim putevima i novim počecima,“ objašnjava Mühlböck. To se dobro odražava i na naše ponašanje na putovanju.

Žene možda putuju same iz razloga što se žele upustiti u nešto, neku malu avanturu i u putovanje na kojem će ponovo pronaći put do sebe. Možda putuju same i zato što im u svakodnevnom životu ostaje premalo vremena da se sjete same sebe, da se osvrnu na sebe i osluhnu se te da potpuno budu koncentrisane na sebe. Ko je već putovao sam, zna da je dobro nekada se opustiti, prepustiti se vlastitim mislima umjesto neprekidnim strujama razgovora, upita, odluka i dijaloga koji nas većinom okružuju.

Putovati sam znači zatvoriti se, ali se i istovremeno toliko jako otvoriti, što inače rijetko kada činimo. Zatvaranjem isključujemo vlastitu svakodnevicu: lica u koja imamo povjerenja, okruženje na koje smo se naviknuli. Otvaranje omogućuje novo: nova poznanstva, nepoznate krajolike, svježe utiske.

Kada putujete sami, istinski uživate u svim utiscima koji se stvaraju. Pritom učimo kako se osloniti na vlastite procjene.

Zono komfora, zbogom

Ako sami idete na put, onda morate napustiti vlastitu zonu komfora. Neprestano i posvuda. To počinje u praktičnim stvarima kao što je, na primjer, pronalazak pravog puta pomoću vlastitih orijentacijskih sposobnosti. Budući da osjećamo potrebu za povratkom u vlastitu zonu, automatski s više koncentracije krećemo kroz novi teren. Takvi izazovi mogu djelovati zastrašujuće, ali osobe koje putuju same, ovaj iskorak iz vlastite zone komfora opisuju kao prednost: možemo raditi i dopuštati što nas je volja.

Ne moramo se oko ničega dogovarati sa drugim osobama. Učimo kako se još više osloniti na vlastite noge i kako pronaći put ka sebi, i to posvuda na svijetu. Satima tonemo u misli ili provodimo u razgovoru sa slučajnim prolaznicima. I redovno osjećamo da nešto moramo napraviti sami za sebe.

Nova poznanstva

Odjednom se nađete u razgovoru sa nepoznatom osobom i čudite se na koliko jednostavan način i uz koliki stepen povjerenja se odvija jedan takav dijalog. Tako širimo vlastite horizonte i dopuštamo da na nas djeluju osobe drukčijih pogleda, što nas mijenja iznutra pa djelujemo kao da imamo više samopouzdanja.

Odjednom se zaigrano izvlačimo iz jedne uloge koja nam je kod kuće dodijeljena još davnih dana i nastavljamo se razvijati, nastavljamo rasti i integrirati to iskustvo u vlastito „ja“. Počinjemo osjećati kako nepoznati ljudi u nama vide puno više od onoga čega smo i sami svjesni. Tada prihvaćamo te nove osobine, zračimo na neki novi način i tako razvijamo svoj karakter. Čak i naša fizička pojava drugima počinje djelovati drukčije.

Nemojte se bojati samoće

Bez obzira na to za koju se vrstu putovanja odlučite, prvi put ćete morati naučiti puno toga. Pomoći ćete sebi ukoliko osigurate da početak bude što je moguće ugodniji, na primjer, tako što možete rezervisati lijep hotel na plaži uz more ili ako upišete kurs stranog jezika kako biste lakše ostvarili prijateljstva. A pronalazak novih prijateljstava gotovo da nikada nije bio problem i o tome osobe koje same putuju, mogu napisati puno lijepih pjesama.

Strah od samoće često nestaje na samom početku jer ljude možete sretati gotovo posvuda: u autobusu, na mjestu smještaja, na plaži, u restoranu, na pijaci. Nekada se može čak dogoditi da ostvarite previše susreta koji vam neće ostaviti dovoljno vremena za ostvarenje vlastite želje – a to je da neko vrijeme provedete sami sa sobom. Većinom ćete te brojne susrete doživljavati kao obogaćenje koje pruža uvid u živote i mislene svjetove drugih ljudi, a ne košta ništa.

Svladajte prepreke i nastaviti rasti

Ako do sada još niste putovali sami, trebali biste se naoružati svim potrebnim jer dogodit će vam se brojne prekrasne stvari. Ali može se dogoditi i trenutak kada ćete se zapitati zašto to sve zapravo uopšte radite.

Mogu nastupiti osjećaji nesigurnosti, potištenosti, tuge, pa možda čak i tuge za vlastitim domom ili čežnje za voljenom osobom ili više njih. Sve su to osjećaji sa kojima ćete se nekada potpuno nenadano morati suočiti. Dobro je što smo ovdje upotrijebili riječ „morati“. Nemate drugog izbora nego morate dopustiti, izdržati i otpustiti opisane osjećaje. Nakon tog iskustva bit ćete jednim djelićem odrasliji.

Životne faze

Multigrafija brojnih žena obilježena je prekidima, alternativnim putevima i novim počecima. Upravo oko tih prekida sve više žena je u potrazi za odmakom, žele se nanovo orijentisati ili jednostavno žele napraviti nešto novo.

POSTADOLESCENCIJA (početak 20-ih do početka 30-ih)
Motivacija: osamostaljenje od roditeljskog doma i upoznavanje svijeta.

RUSH-HOUR ŽIVOTA (početak 30-ih do početka 50-ih)
Motivacija: putovanje bez društva radi usporavanja tempa i nagrađivanja sebe.

NASTAVAK LIČNOG RASTA (početak 50-ih do kraja 60-ih)
Motivacija: nova orijentacija i testiranje novih sloboda

Penzija (početak 50-ih do kraja 60-ih)
Motivacija: nova orijentacija i testiranje novih sloboda.