Sport za sve, pa i pse!

Trčanje nam najbolje ide kada trčimo sa nekim u paru. I niko ne kaže da taj neko mora da ima baš dvije noge. Sigurno ne postoji bolje društvo koje bi nas moglo natjerati da se bavimo sportom i da uživamo kao naš pas.

Prvo oprezno gurkanje sa desne strane. Ne reagujem. Drugo gurkanje, ovaj put nešto snažnije. Gutam knedle i pokušavam da se smijem u sebi.

Više ne mogu da se pravim da spavam jer je moja kuja Bonnie već shvatila da znam što želi. A želi da je vodim napolje. A ima i pravo jer i sama to želim. Ionako ne odgovara mojoj prirodi da tri dana ne napuštam naslonjač. Dakle, nema nam druge, nego da izađemo napolje. Bonnie je shvatila da sam je shvatila. Posao mora da pričeka jer ima i važnijih, puno važnijih stvari, a ako pitate mog psa, to su: trčanje, lov, glupiranje, igranje, zadaci koji podstiču razmišljanje. Ukratko, sport sa psom.

Mariella Blümel, trenerica za pse

„Zapravo je svejedno kojim se sportom vi i vaš pas bavite. Najvažnije je da vam to oboma pričinjava zadovoljstvo.“

Bavljenje sportom jednostavno je puno zabavnije udvoje

Iživjeti se, dati oduška vlastitoj prirodi, dobro se povezati sa svojim četveronošcem, a usput raditi na vlastitoj kondiciji.

„Zapravo je svejedno kojim se sportom vi i vaš pas bavite. Najvažnije je da vam to oboma pričinjava zadovoljstvo,“ ističe trenerica za pse Mariella Blümel. „Najvažnije je da psi nisu isprovocirani, odnosno da su mirno usredotočeni na cijelu stvar te da se uz to dobro zabavljaju.“ Kratko provjerim kakvo je vrijeme napolju, pa na temelju toga odlučujem hoćemo li ići na vožnju biciklom u šumu ili ćemo se prošetati na nekoj livadi. Odlučila sam se za šetnju po šumi jer Bonnie doživljava moj brdski bicikl kao malo čudovište koje je zapanjujuće brže nego ona. Baš kao i mom psu, i meni godi šetnja i lagano trčanje.

Moram da uskladim korake po neravnom terenu, i uz to mogu da vježbam održavanje ravnoteže, da jačam grupe mišića koje inače ne koristim toliko često. I što dublje zalazim u šumu, to je aktivniji moj reptilski dio mozga, a raste i adrenalin. Osjeti to i moja ljubimica pa postaje opreznija. Trošim vlastitu energiju, lovim je preko panjeva, trčim slalom između stabala, balansiram sa njom po korijenjima stabala, provlačimo se kroz šikaru, prolazimo neprohodne terene. Jedine prepreke na tom mom putu su određene vjetrom, vremenskim uslovima i samom prirodom. Vježbe iz agilityja za pse, a to znači trčanje sa preprekama lako mogu primijeniti u šumskim uslovima gdje prepreka ima sasvim dovoljno.

Rukom joj pokazujem da preskače preko svega što joj se nađe na putu. Dovoljno je samo da kažem „hop“ i ona tačno zna šta želim. Potrebno je malo riječi jer se komunikacija odvija govorom tijela. Čemu uopšte vježbanje u dvoranama kada postoje šume?

Skrenuti sa puta, pustiti psa sa povoca i paziti na to da me ne ulovi šumar. Nasreću, Bonnie mi je uvijek blizu ili se na zvižduk odmah odazove. Ako se previše udalji, sakrijem se iza nekog drveta i čekam dok me ne pronađe. Ta igra joj je jednostavna jer već godinu dana radimo mantrailing pa je njena njuška već maksimalno uvježbana. U principu, uči baš kao i profesionalni spasilački psi koji moraju da uđu u trag nestale osobe.

Nas veseli cilj

I dobar timski rad. Cijela stvar funkcioniše tako da se jedna osoba sakrije prema instrukciji trenera, a psu se daje da ponjuši komad tkanine koja miriše na osobu koju tražimo. Zatim počinje vježba. Pas ulazi u trag sakrivene osobe dok ga njegov čuvar drži na povocu dužine deset metara te ga mirnim tempom prati preko nepristupačna terena.

Dok pas među hiljadama zvukova sa kojima se susreće mora detektovati pravi, moj zadatak je da pravilno interpretiram govor tijela psa i da prepoznam je li na pravom tragu. Tako koncentrisano hodam šumom, livadama, po asfaltu i preko parkirališta.

„Sport sa psom uvijek mora da bude povezan sa razmišljanjem. Kretanje i rad mozga su najbolja opterećenja za psa,“ ističe Mariella Blümel koja održava kurseve mantrailinga i oduševljena je tom disciplinom jer smatra kako gotovo da i nema nečeg prikladnijeg za pse. I ja na svoj način napredujem jer se provlačim kroz šiblje, prolazim nekoliko kilometara netaknute prirode te se, što je najbolje od svega, mogu baviti jednom jedinom stvari: zajedničkom potragom.

Tu ne preostaje vremena za druge misli. Rokovi predaje dokumenata, pospremanje, pozivi ili druge stvari kojih nam je puna glava, odjednom nestaju. Kakav li je to samo rijedak osjećaj sreće. „Rasterećenost, opuštenost, zadovoljstvo – time su ispunjeni ljudi kada se vraćaju iz šume. I uz to su ponosni na svoje pse, uče kako ih bolje shvatiti, zajednički rade na nečemu. Sve to produbljuje i učvršćuje odnos psa i vlasnika,“ ističe Blümel. A najveće zadovoljstvo pričinjava trenutak kada zajedničkim snagama pronađemo skrivenu osobu.

Canicross

Canicross je isto tako idealna aktivnost kako se fizički i mentalno opustiti uza svoga psa. Četveronožac je i u ovom slučaju vezan na dugom povodcu, a vlasnik se kreće paralelno s njime. U ovom slučaju bitno je imati dobru kondiciju jer psi su brzi trkači.

Velika prednost ove discipline je fleksibilnost jer možete sa svojim psom posvuda trčati, čak i dok ste na godišnjem odmoru. I u ovom slučaju vaš četveronožac uči kako sarađivati s ljudima, a rezultat je snažna povezanost i puno radosti koja se pritom stvara.

Povratak za radni stol puno je lakši nego prije. Stanka mi je prijala, mogu se ponovno koncentrirati i radujem se poslu. A Bonnie? Spava dubokim snom na svome jastučiću i sanja. Njezine stražnje šape se trzaju kao da još uvijek trči.