Šta nas čini sretnima?

Za osjećaj zadovoljstva u životu ne postoji patentni recept. Ali postoje mnogi putevi koji tamo vode. Christoph Schlick otkriva kako svjesno možemo prizvati osjećaj sreće.

Za neke, to je položen ispit, za druge, dobro pripremljeno, ukusno jelo: Sreća dolazi u različitim oblicima. Ali šta zapravo znači sreća? I kako uspijeva sretan život?
Prema rječniku DUDEN, sreća je „stanje unutrašnjeg zadovoljstva i dobrog raspoloženja“. To znači da se nalazimo u stanju sretnog uma, u kojem je aktiviran sistem nagrađivanja u mozgu. A s obzirom da je to tako dobar osjećaj, želimo ga sve više i intenzivnije. Cijeli život čovjek teži ka sreći.

Naučnici pretpostavljaju da je sposobnost čovjeka da osjeća sreću dijelom genetički uslovljen. Na ostatak se može uticati. Ali kako? „Sreća ne dolazi sama od sebe“, kaže Christoph Schlick. Psihološki savjetnik pritom se poziva na Viktora Frankla, neurologa, psihijatra i osnivača logoterapije. Prema Franklu, sreća je uvijek posljedica nečega. Samo ako činimo nešto, što nam je zaista važno, razvit će se osjećaj sreće. Dakle, ne možemo tek tako reći: „Želim biti sretan.“ Isto moramo osjetiti. A to je moguće samo, ako sprovedemo neku radnju. „Sreću ne možemo imati“, objašnjava Schlick, „ona mora uslijediti.“

Sreću čini kontakt s drugima

Ali, kako stvoriti preduslove za isto? Postoje mnoge mogućnosti. Osnovno je da budemo u kontaktu sa sobom i drugim ljudima. Sebi se približavamo tako što živimo svoje potrebe, poznajemo svoj karakter i potencijal te znamo koliko vrijedimo. Samo na taj način mogu se izgraditi kontakti ka vanjskom svijetu: ka roditeljima, partneru, kolegama ili prijateljima.

Neovisno kako provodimo zajedničko vrijeme, na taj način spoznajemo blizinu, ispunjenje, osjećaj blagostanja i povezanosti. To izaziva emocije koje čine sreću. Mogu biti izazvane na primjer intenzivnim razgovorima, osmijehom koji razmijenimo s nekim ili bliskim zagrljajem.

Osloniti se na to da nas neko drugi učini sretnim, nije dobra ideja: Ni u jednoj vezi, ni u partnerskoj, sreća ne može biti delegirana: „Bit ću sretna samo onda kada me učiniš sretnom – a to nije realno“, kaže Schlick. „Naš život znači rad, iako to ne želite čuti.“

Sreću čini darivanje

Sreću najčešće osjećamo kada drugima poklanjamo. Pritom se nužno ne misli na materijalne stvari, već na vrijeme, pažnju ili razumijevanje. Ono što je važno jeste davati bez očekivanja da vam neko nešto vrati. „Ako ste spremni bez očekivanja protuusluge, ali iz srca nešto pokloniti, tada se može razviti nešto poput sreće“, objašnjava Schlick. Naučna istraživanja su pokazala da se u mozgu razvija osjećaj sreće kada smo prema drugima velikodušni.

Darivati možemo i sami sebe. Možemo tražiti ono što smo već dugo željeli pa time učiniti svoj život ispunjenijim. Najbolje bi bilo započeti tako što više vodimo računa o sebi. I onda se možemo zapitati: Za čime tako dugo čeznem? Šta se krije u ovom svijetu što još nisam otkrila/otkrio? To može biti neki koncert, neko putovanje ili boraviti u kafiću i čitati novine dok vani pada kiša. Ako se usudimo takve snove sprovesti u djela, automatski ćemo uvećati mogućnost da budemo sretni.

Sreću čini zahvalnost

Sreća se prije svega krije i u zahvalnosti. Iako to zvuči banalno, ona je neiscrpni izvor sreće. Jer zahvalnost možemo doživjeti gotovo svugdje. Za isto možemo, na primjer, voditi „Dnevnik dobrih sati“, u koji ćemo dva puta dnevno zapisivati sve ono što je bilo dobro. Ili zapisivati ono što očekujemo i želimo od ostatka dana. I svaki put kada pročitamo taj dnevnik, postat ćemo svjesni da sreću ne čine samo veliki trenuci ili doživljaji, već prije svega male stvari. „Ako sam sposoban osjetiti sreću nakon malih trenutaka, mnogo sam toga dobio“, uvjeren je Schlick.

U trenutku kada čovjek postane svjestan svega za šta je zahvalan, to može biti svijetao trenutak. Christoph Schlick na početku svakog seminara poziva učesnike, u 15 minuta da zapišu 50 stvari za koje su zahvalni. „Ako se u trenutku više ne možete sjetiti, možete nastaviti sljedeći dan, jer imamo bezbroj mogućnosti.“ Ovo zapravo znači: Postoji toliko mnogo što možemo cijeniti – potrebno je samo da se usudimo stvari posmatrati drugačije.

Za sreću je potreban stav

A to vodi do još jednog faktora sreće: Da li ćemo se osjećati sretni zavisi umnogome od unutrašnjeg stava kojeg imamo prema vlastitom životu. Da li smo sposobni osjećati nešto poput blagoslova? U latinskom jeziku ova riječ glasi „benedicere“, što znači „govoriti dobro“ ili „veličati“. Ko sebi dozvoli dobre stvari i priušti radost, prije će osjetiti sreću nego osobe koje sebi brane stvari ili ih čine uz grižnju savjesti. To mogu biti jednostavne radnje, kao na primjer da duže spavate za vikend ili da odustanete od čišćenja domaćinstva ili da bez grižnje savjesti pojedete komad čokolade. Schlick preporučuje: „Pristupajte stvarima s pozitivnim stavom, tada će sreća doći gotovo sama od sebe.“

O osobi

Christoph Schlick Schlick je logoterapeut i psihološki savjetnik. Studirao je teologiju i pravo te je 24 godine živio kao benediktinski monah u manastiru. Nakon istupanja 2001. godine osnovao je centar „SinnZENTRUM“ u Salzburgu.