Kako u prirodi pronaći put prema samom sebi

Čovjek je samo maleni dio velikog ekosistema. Kada postanemo toga svjesni, riješit ćemo se mnogih problema svakodnevnice.

Prvi pupoljci u proljeće, kupanje u jezerima ljeti ili penjanje na vrh neke planine u jesen: Postoje mnogi doživljaji koji dovode do unutrašnje povezanost sa prirodom. Ali i male stvari svakodnevnice podsjećaju na to da smo duboko povezani sa svijetom i dio životnog toka. Kao na primjer činjenica da možemo jesti svježe, tek ubrano povrće ili piti izvorsku vodu koja je nekad bila more, onda oblak potom kiša, koja se slila niz stijene i upila minerale. „Priroda nije nešto izvan nas – ona je prisutna u nama, na najdubljim razinama povezana s nama“, pišu Jennie Appel i Dirk Grosser u svojoj knjizi „Izvor snage zvani priroda“.

Sve je u ravnoteži

Dnevno 20.000 puta možemo osvijestiti da smo dio stvaranja. Toliko puta čovjek udahne i izdahne. Ali to nije jedini način kako je nesvjesno povezan sa svijetom koji ga okružuje. Zrak koji ga održava u životu proizvod je ekosistema. Drveće, cvijeće, pa čak i alge u moru hrane se procesom fotosinteze; na taj način nastaje kisik potreban sisarima. S druge strane životinje kopaju tlo i siju sjeme koje će se prerasti u šume. A u moru svaki dio ekosistema ima svoj poseban zadatak kako bi ga održao. „Sve djeluje u sinergiji – život je moguć samo u svojoj cjelokupnosti. Dišemo, jer drveće i more diše“, pišu Appel i Grosser.

Otuđivanje od prirode

I kroz historiju se pokazalo: Čovječanstvo je uvijek živjelo u bliskosti s prirodom. Tek odnedavno se prirodni način življenja počeo mijenjati komforom. Danas su velike površine šume postale ulica, livade zalivene betonom i sve više ljudi živi u gradovima. Priroda je sve dalja od svakodnevnice, ljudi provode svoje vrijeme u klimatizovanim prostorijama, kupuju u supermarketima, a svjetleće reklame pokrivaju noćno nebo. To može izazvati osjećaj da više i nismo povezani sa svijetom. „Otuđujemo se od prirode – i to od naše vlastite prirode – i gubimo povezanost sa stvarnosti. A ta stvarnost je jedina koja nas trajno može povezati i učiniti da rastemo iznutra“, upozoravaju autori.
I trener prirode Klaus Rafenstein iskusio je da se modernim načinom življenja gubi povezanost s prirodom – a time i sa samim sobom. „Živimo u umjetnom svijetu, radimo u neonskim svjetlima i blještavim uredima. U našoj svakodnevnici mnogo toga je pod uticajem intelektualnog, stoga smo se udaljili od prastare instance odlučivanja.“

Razvijati se u prirodi

Rafenstein je uvjeren da bi mnogim ljudima pogodovalo da se ponovo povežu s prirodom i da se na taj način, tako rečeno, prizemlje. „U prirodi postoje mnoge vježbe kako bismo prizvali vlastitu intuiciju.“ Šuma, livada i ostatak prirode optimalan su okvir za razvoj. „Pod slobodnim nebom smo otvoreniji za nove impulse, naši pogledi se šire i upoznajemo nove perspektive. Opada nivo stresa, pažnja raste, a kreativnost i inovativno razmišljanje ponovo se mogu razvijati“, objašnjava Refenstein.
Ono jedinstveno na prirodi jeste da slavi život, da nema skrivenih namjera i da je autentična. To pomaže kod odlučivanja, predstojećih promjena, pronalaska ciljeva, kod unutrašnjih i međuljudskih konflikta i čini da sagledamo neke stvari jasnije te da smo smireniji. Ko u prirodi traži rješenja, prema Rafensteinu profitira od neutralnog, nepristrasnog i nesebičnog pristupa. „Priroda oslikava unutrašnje procese. Unutrašnji glas dobija izraz izvana i prepoznajemo ono što zapravo želimo živjeti.“

U prirodi otvoriti sva čula

Šta boravak u prirodi može izazvati? U knjizi „Izvor snage zvani priroda“ opisana je jednostavna vježba koju su ljudi intuitivno makar jednom isprobali: U stresnim, hektičnim ili nemirnim situacijama potražimo mirno mjesto na svježem zraku. Dok sunčeva svjetlost obasjava lice, vjetar struji kroz kosu i ptičice pjevuše automatski započinjemo duboko udisati i izdisati, opuštamo se i otvaramo čula. „Kada zaista postanemo budni za svijet, u najsitnijim stvarima otkrivamo prava čuda. I što se više divimo tim čudima, to će naš duh postati otvoreniji“, pišu autori. Ili drugačije rečeno: Ko u prirodi otvori svoja čula, automatski će obogatiti svoj život.

„Toliko toga u nama može izazvati čuđenje i divljenje, toliko toga umiriti iznutra, kada ponovo naučimo posmatrati stvari otvorenog srca.“ Iz knjige „Izvor snage zvani priroda“

Bečki poslovni trener Klaus Rafenstein je certificirani trener, završio je mnoge seminare na temu priroda i spoznavanje sebe samih te na svom drugom poslu radi kao trener prirode. Njegov moto: „Ne moramo se uvijek razvijati. Dovoljno je da se otvaramo.“

3 vježbe za vani

Trener za prirodu Klaus Rafenstein kombinuje tehnike treninga s prirodnim elementima. Često radi sa simbolima i ritualima.

1. ODREĐIVANJE LOKACIJE
Na šumsko tlo se stavlja ili ucrta krug. Grane, kamenje, drveće, lišće ili korijenje predstavljaju osjećaje, osobe, posao – trenutni život. Nakon toga trener pomaže u utvrđivanju resursa i jačina. Potom se na šumsko tlo ponovno stavlja slika – ovaj put kao ciljna slika.

2. RAD NA BIOGRAFIJI
Drvo predstavlja vlastito rođenje. Drugo mjesto predstavlja kraj života. S tog mjesta preko imaginarne vremenske ose posmatramo svoj život i razmišljamo: Koji bih savjet dao svom mlađem ja?

3. POMOĆ U ODLUČIVANJU
Stojite ispred brežuljka, desna i lijeva strana iza simbolizuju dvije opcije koje trenutno imate u životu. Idete do jedne pa do druge ciljne tačke i obraćate pažnju na to koji se prvi impuls pokreće pri svakom dolasku.

Susret s prirodom

U „Kraftort Natur. Wurzeln entdecken, Ruhe finden, Wachstum erleben“ (izdavač GU, prevod: Izvor snage zvani priroda. Otkrivanje korijena, pronalazak mira, doživljaj rasta) između ostaloga se preporučuju sljedeće vježbe:

JAČANJE VLASTITE VRIJEDNOSTI
Lakše je pronaći ljepotu i jedinstvenost u krajoliku nego u sebi. Ko jednom svjesno pomisli na izobilje prirode i razmisli kako joj sam pridonosi, možda će doći korak bliže vlastitim snagama i vlastitoj vrijednosti.

BITI SAM
Prije je bilo od životne važnosti paziti na zvukove u prirodi. To može i danas biti korisno. Tačno slušanje čini nas u potpunosti pažljivijim i fokusiranima na situaciju.

VJEŽBANJE STABILNOSTI
Stanite uspravno i svjesno pokraj stabla. Kako se možemo suprotstaviti čak i olujama života? Ova vježba pomaže u stvaranju životne snage.

U knjizi „Izvor snage zvani priroda. Otkrivanje korijena, pronalazak mira, doživljaj rasta“ (izdanje GU), Jennie Appel i Dirk Grosser žele čitaoce potaći da novu snagu crpe iz prirode. Cilj jeste ponovo pronaći dublji pristup vlastitoj intuiciji kako bismo mogli pratiti vlastitog, unutrašnjeg savjetnika.

U savjetniku „Priroda kao mjesto treniranja i savjetovanja“ (izdanje Schirner), Kerstin Peter objašnjava 75 praktičnih vježbi za van, uz koje možemo doći u ravnotežu i ponovo se opustiti – kako bismo vlastito tijelo nanovo doživjeli.