Unutrašnje dijete: Kako izliječiti rane iz prošlosti

Pod pojmom „unutrašnje dijete“ psihoterapeut Stefanie Stahl podrazumijeva zbir svih uticaja koje smo kao djeca iskusili od strane naših roditelja i osoba iz okruženja. „Posebno uvrede i povrede iz djetinjstva nešto je što ostaje duboko ukorijenjeno u našoj podsvijesti i što nas kao odrasle osobe sprečava da u životu ostvarimo svoj potpuni potencijal“, piše Stahl u svojoj knjizi „Dijete u tebi mora pronaći svoj dom“ (Kailash).

Dobra vijest: Stare rane mogu se izliječiti i kasnije u životu, tako što se suočimo s ranama iz prošlosti i utješimo naše unutrašnje dijete.

Zašto je potrebno utješiti unutrašnje dijete

Kako bi to uspjelo, neophodno je razlikovati takozvano „dijete sunca“ i „dijete sjene“. Dijete sunca je metafora za intaktni dio osjećaja vlastite vrijednosti jedne osobe. Ono predstavlja pozitivne uticaje i dobre osjećaje, koji su prije svega rezultat odgoja u kojem je dijete osjetilo potrebnu pažnju. U iste se ubrajaju spontanost, želja za pustolovinom, znatiželja, zamišljenost, vitalnost i životna sreća.

Dijete sjene predstavlja onaj dio osjećaja vlastite vrijednosti kojeg trebamo jačati, jer je povrijeđen i labilan. Ono obuhvata nesvjesna, negativna uvjerenja, koje neko iz djetinjstva sa sobom ponese u odrastanje, na primjer „Nisam dovoljno dobra/dobar“ ili „Nisam važna/važan“. Isto rezultira emocijama poput tuge, straha, osjećaja bespomoćnosti ili bijesa.

Terapeutski rad sa „unutrašnjim djetetom“ pomaže da se te stare blokade razriješe, da se dođe do novih resursa i, u konačnici, da pronađemo sami sebe.

Kako se odvija rad s unutrašnjim djetetom: 3 koraka

1. Prepoznati vlastite obrambene mehanizme

Kako bi prihvatio negativna osjećanja iz djetinjstva ili učinio da ih ne osjeti, svaki čovjek razvija vlastite obrambene mehanizme. Prema Stahl, to može biti povlačenje, težnja za skladom ili težnja za kontrolom: reakcije, koje u odnosnima s drugim ljudima često stvaraju probleme. Prepoznati vlastiti obrambeni mehanizam prvi je korak da potaknete dijete sunca i utješite dijete sjene.

2. Suočiti se s negativnim sjećanjima

„Jednako je važno prihvatiti terete, tužne trenutke ili uvrede iz djetinjstva“, kaže psihoterapeut Sylvia Wintersperger. „Za isto se moramo posvetiti onoj sferi ličnosti koja još uvijek nosi taj dječiji doživljaj.“ Negativna iskustva iz djetinjstva možemo neutralizovati tako što sami sebi pružimo razumijevanje, saosjećanje i želju za dobrim.

3. Ući u dijalog s unutrašnjim djetetom

A to će nam, prema Wintersperger, uspjeti ako vodimo dijalog s našim „unutrašnjim djetetom“. Kao odrasla osoba zamislite da je vaše mlađe JA doživjelo nešto neprijatno ili uvredljivo. Utješite svoje „unutrašnje dijete“, uvjerite ga u njegove kvalitete i kažite mu da ono nije samo. Stavite mu jasno na znanje da ste kao odrasla osoba njegova podrška i da se problem može posmatrati iz perspektive odrasle osobe.