Pustite me van

Čovjek ima urođenu potrebu za prirodom – tvrde naučnici. Uz to objašnjavaju zašto je bavljenje sportom u prirodni bolje za tijelo i duh.

„Iznad brjegova nalazi se mir, u krošnjama leluja nečujni dašak vjetra; čujan je samo muk ptičica u šumi. Budi strpljiv! Uskoro ćeš i ti mirovati.“ Ove redove zapisao je Johann Wolfgang von Goethe kada je prilikom šetnje kroz smrekinu šumu u Thüringenu stigao do jednog vidikovca. Pogled na krajolik inspirisao ga je da napiše „Odu šumi“ koja je postala svjetski poznato djelo.

Austrijski dramatičar Felix Mitterer također je povezao stvarnu povezanost s prirodom sa poezijom. U svom djelu „Märzengrund“ govori o jednom čovjeku koji je 40 godina živio kao samotnjak. „Često sam koračao kroz kišu, kroz veo kiše i osjećao sam se kao da nisam sam, kao da sam povezan sa drvećem, sa mahovinom, sa svakom iglicom jele koja bi naticala ispod mojih bosih stopala i tako postala moj prijatelj“, govori njegov Elisas, koji već u mladim godinama odlučuje da se povuče u izolovanu kolibu.

Ukoliko povjerujemo Arnulfu Hartlu, voditelju Instituta za ekološku medicinu Paracelsus privatnog medicinskog univerziteta u Salzburgu, Mittererov lik sa svojom predanošću i ljubavi prema prirodi nije sam. „Čovjek je po prirodi biofil“, objašnjava naučnik u „Standardu“. „Postoji urođena potreba za prirodom.“ I zaista djeluje tako da je naša vrsta na taj način programirana da traži blizinu sa šumama, livadama i planinama – i to od malih nogu. Od opsežnih istraživanja iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća poznato je da se djeca relativno malo igraju na igralištima, već koriste sveobuhvatnost prirode koja im stoji na raspolaganju. Najviše cijene onu površinu koju su arhitekti i graditelji zaobišli ili zaboravili. Nemaju strah od toga da bi mogli svojom igrom povrijediti prirodu. Iako ponekad uberu neki cvijet ili odlome neku granu sa drveta kako bi nešto time sagradili ili napravili, to priroda može izdržati.

Blizina prirode osigurava preživljavanje

Dječija potreba za istraživanjem trave, buba i kore drveća više je od igre. Prema hipotezi biofila američkog biologa Edwarda. O. Wilsona emocionalna povezanost sa prirodom ima visoku evolucijsku vrijednost. Jer ljudi koji pažljivo posmatraju prirodu koja ih okružuje od davnina su u prednosti kada je u pitanju preživljavanje. Nije ni čudo da prizor procvjetalog cvijeća, beskrajnih krajolika i stogodišnjeg drveća i danas smiruje živce.

Za razliku od djece koju ni roditeljske zabrane, ni bajke poput Ivice i Marice ili Crvenkapice ne mogu spriječiti da polete u prvu obližnju šumu, odrasli su skloni potiskivanju urođene potrebe za zelenilom. Mnogi ljudi većinu svog života provedu u zatvorenim prostorijama i time, prema američkoj naučnici Nini Jablonski, rizikuju vlastito zdravlje. Nedostatak sunčeve svjetlosti slabi imunitet i povećava rizik dobijanja depresije. I za to su američki naučnici otkrili: Zaposlenici u uredima, koji održavaju kontakt s prirodom rjeđe pate od psihičkih problema.

Posebno zdrave igličaste šume

Posebno pogodan efekt na zdravlje imaju, prema tvrdnjama, crnogorične šume. One proizvode mnogo fitoncida koji osim što su zaduženi za ugodni miris šuma, imaju antibakterijsko dejstvo. „Postoje pokazatelji da šuma pozitivno utiče na zdravlje“, kaže Angela Schuh sa Ludwig-Maximilan univerziteta u Münchenu na stranici faz.net. „Još uvijek smo tek na početku naših istraživanja.“

Već sada postoje mnoge interesantne spoznaje. Nakon što je insekt takozvani azijatski jasen krasnik u devedesetim godinama prošlog i u nultim godinama ovog stoljeća u pojedinim američkim saveznim državama izjeo ukupno 100 miliona stabala, u zahvaćenim područjima umrlo je znatno više ljudi od kardiovaskularnih oboljenja i oboljenja disajnih puteva nego što je to prije bio slučaj.

Prema nizozemskim istraživanjima, stanovništvo u velikim evropskim gradovima koje živi bliže parkovima ima veće zdravstvene prednosti. Istraživači Boku Beč pretražili su 180 naučnih radova na temu uticaja šuma na zdravlje, osjećaj ugodnosti i životni kvalitet te su ustanovili da već desetominutna šetnja u šumi može pozitivno uticati na zdravlje. Poboljšava se snabdjevenije tijela kisikom, smanjuje se lučenje hormona stresa kortizola, a povećava lučenje hormona serotonina i dopamina. Mnogi japanski ljekari istražili s pozitivni učinak boravka čovjeka u regijama u kojima se nalazi mnogo drveća u trajanju od 15 minuta. U Japanu je Shinrin Youku – takozvano „kupanje u šumama“ – već od osamdesetih godina prošlog stoljeća dio nacionalnog zdravstvenog programa. Pritom nije važno biti sportski aktivan, već je važno osvijestiti svoje okruženje i crpiti snagu iz prirode.

Šuma je dobra, sport u šumi još bolji

U očima Arnulfa Hartlsa to baš i nije dovoljno. „Otići u šumu i tu sjediti je fino – ali nema jednak učinak kao jogging u šumi ili planinarenje“, vjeruje stručnjak sa Instituta za ekomedicinu. Sam je u jednom istraživanju ustanovio da se imunitet čovjeka znatnije jača dok planinari nego dok sedam dana trči na traci u teretani.

Boravak u prirodi je, dakle, dobar, ali kretanje u prirodi još bolje. Naravno da to ne moraju biti visoke i duge ture. Šetnja – najjednostavniji oblik kretanja – moguća je svugdje. Mnoge rute za šetanje dostupne su javnim prevozom ili biciklom. To dodatno omogućava zaštitu okoliša od negativnih uticaja automobila. Šetnja je vanjska aktivnost koja je pogodna za svakoga. Mnoge šetnice pogodne su čak i za malu djecu, penzionere i osobe sa invaliditetom. U posljednjim godinama u trendu su i šetnice koje se mogu preći bos. Eventualne povrede mogu se spriječiti posebnim tehnikama.

Kome su planinarenje i šetnje dosadne, pronaći će mnoge mogućnosti kako da se kreće u prirodi. Jogging je klasik koji pod nebom nudi mnogo promjene jednoobraznosti svakodnevnice i znatno bolji zrak nego u teretani. Već sada je dostupna obuća napravljena od recikliranog materijala za posebno zelenu šetnju. Takozvana Nordic šetnja ili biciklizam također su dobre mogućnosti za izgradnju kondicije u prirodi. Još jedna od metoda jeste šetnja uz prikupljanje otpada.

A oblici poput joge, Qigong ili Tai-Chi savršeni su za izvođenje u prirodi. Uz cvrkut ptica kao pozadinske muzike moguće je dostići nove dimenzije opuštanja.

Raznovrsnost za mozak

Osim toga, trening u prirodi ima mnoge prednosti koje ne može ponuditi klimatizirana teretana, a to je vježba mozga i svijesti. Također se smatra da su tjelesne aktivnosti u prirodi manje naporne. Razlog tome jeste činjenica da se ima mnogo više stvari za vidjeti i čuti te da pred očima imamo konkretan cilj. Planinarenjem doći ćemo do vrha; na traci u teretani „stojimo“ u jednom mjestu. A povrh svega priroda nudi još jednu prednost, a to je svježi zrak koji udišemo.

Problematično to može biti samo za alergičare. To ipak ne znači da su osuđeni na treninge u teretanama, dok svi ostali uživaju u čarima prirode. Arnulf Hartl preporučuje trening na većim visinama, jer je zrak na planinama znatno čišći i bez alergena.

Čime se ponovo vraćamo Goetheu. Jer iznad brjegova nalazi se mir – čak i od dosadnog polena.