Da li su mobiteli za djecu? Psihologinja navodi 4 razloga za dobar pristup

Stručnjakinja za obiteljska pitanja:

Mag. Sandra Teml-Wall je pedagoginja, psiholog-savjetnik, coach za samce i parove te savjetnica za roditelje i porodicu. Za nas je pripremila savjete i trikove vezane za davanje mobitela djeci.

Jesu li mobiteli za djecu? Psihologinja vjeruje u ova četiri pravila

„Bebe i mala djeca fascinirani su zvucima i slikama koje proizvode digitalni mediji,“ ističe porodična savjetnica mag. Sandra Teml-Wall. Iako je djeci primamljivo u stresnim situacijama dati mobitel u ruke kako bi se nečim zabavila, mobiteli, tableti i televizori ne smiju služiti kao zamjena za roditeljsku pažnju. Elektronski uređaji mogu djelovati umirujuće, zato što se u njima izgubimo, ali oni ne mogu nadomjestiti ljudsku pažnju, toplinu i koregulaciju. Osim toga, roditelji moraju biti svjesni toga da sami sadržaji i videi djeci nisu pojmljivi. Sljedeća četiri pravila trebala bi pomoći pri odgovarajućem ophođenju s mobitelima kada je o djeci riječ kako bi se izbjegla prekomjerna konzumacija mobitela.

1. Pravilo: ograničiti vrijeme koje djeca provode na mobitelu.

Od koje dobi je prikladno davati djeci mobitel? Psihologinja Teml-Wall je formulisala najvažnija pravila: „Do treće godine bez ekrana“, znači da djeca do treće godine ne bi trebala gledati ni televiziju ni tablet ili pametni telefon. U to se računa i vrijeme provedeno u gledanju televizije. U toj dobi nije priklano da djeca duže provode vrijeme, bilo na televiziji, bilo na mobitelu za djecu. Kasnije, između sedme i trinaeste godine vrijeme provedeno na mobitelu trebalo bi se ograničiti na 45 minuta.

2. Pravilo: mobitel bi se trebao koristiti smisleno i ne bez nadzora.

Djeca do šeste godine trebala bi koristiti mobitel u prisutnosti svojih roditelja, a ne bi smjela surfati i igrati se po mobitelu bez nadzora. Osim toga, preporučljivo je prema Teml-Wall, primjenjivati smislene aktivnosti kao što je zajedničko gledanje e-knjige (vrijedi i za pametni telefon i za tablet) ili učestvovanje u videopozivima kada zovu porodica i prijatelji. Djeca ni u kojem slučaju ne bi smjela sama surfati na internetu ili koristiti aplikacije. Ako vaše dijete radi sigurnosti ima mobitel na putu do škole, dovoljan mu je i običan mobitel bez interneta i dodatnih funkcija.

3. Pravilo: djeca bi se trebala igrati offline.

Dječijih igara? Da, bezuvjetno! Ali ne na mobitelu nego s drugom djecom i, ako to vremenski uslovi dozvoljavaju, radije vani. Kada djeca provode previše vremena na pametnom telefonu i sličnim uređajima, malo se kreću. Austrijska preporuka za kretanje djece između tri i šest godina podrazumijeva barem tri sata tjelesne aktivnosti dnevno. Pritom bi zabava trebala biti u prvom planu, a sportske aktivnosti primjerene djeci. Od šeste godine života kretanje igra važnu ulogu i za izgradnju kostiju i mišića prema čemu treba biti usmjeren dio dnevno preporučenih vježbi od najmanje jednog sata (naprimjer, zajednička šetnja ili šetnje u prirodi vikendom). Vrijeme tokom kojeg se djeca kreću, s godinama je skraćeno, za što su krivi tehnički aparati poput mobitela uz koje provodimo sve više vremena. To se može odraziti na zdravlje i motoriku, a posljedice mogu biti: prekomjerna težina, izostanak kondicije, problemi s motorikom, ali i smanjena koncentracija. Pritom ne treba zaboraviti i na primjer kakav daju sami roditelji: ako ni oni ne provode puno vremena vani ili ako su uvijek na pametnom telefonu, djeca će oponašati takvo ponašanje.

4. Pravilo: socijalni odnosi za djecu su važniji od mobitela.

Veseli dječiji videi i igre zabavni su, ali ne mogu nadomjestiti pravo obogaćujuće zajedništvo između odraslih osoba i druge djece. „Digitalni mediji za bebe i malu djecu nisu preporučljivi, jer oni trebaju realne socijalne interakcije za optimalan razvoj mozga,“ objašnjava Teml-Wall. Prema jednom istraživanju Američke pedijatrijske akademije, kod djece može doći do odgode u razvoju govora ako u preranoj dobi provode previše vremena na pametnom telefonu. Jezički se, ipak, razvoj pri zajedničkom čitanju i svakodnevnim razgovorima s djetetom mora podsticati. Brojni roditelji pogrešno vjeruju da je za njihovu djecu prednost ako im omoguće što raniji kontakt s pametnim telefonima, tabletima i sličnim proizvodima. U stvarnosti pri učenju dolazi do potpuno drukčijih faktora. Tako je dokazano da razrada edukativnih sadržaja u grupi vodi do boljih rezultata. Puko igranje na pametnom telefonu ne dovodi do uspjeha u učenju pa Teml-Wall predlaže da s djecom činite stvari koje i vas raduju. U aktivnostima kao što su izrađivanje, kuhanje i šetnje, djeca uče važne stvari za svakodnevnicu. Osim toga, uživaju u vremenu koje provode s roditeljima.

Psihologinja ovdje daje jednu važnu ideju za razmišljanje: „Želite li da dijete od vas (roditelja ili druge osobe) nauči kako se kuha tjestenina, ili od nekog influensera ili influenserice?”