Odgoj usmjeren na potrebe: šta je nježno roditeljstvo?

Gospođo Kowarik, šta je za Vas nježno roditeljstvo?

Opisuje stil roditeljstva koji se temelji na potrebama djece i podržava ih u njihovoj emocionalnoj regulaciji. Čak i šire, riječ je o odnosu između roditelja i djece koji se može strukturisati tako da bude pun poštovanja i na ravnopravnoj osnovi. Porijeklo nježnog roditeljstva leži u teoriji privrženosti Johna Bowlbyja i Mary Ainsworth.

Koje principe slijedi ova odgojna metoda?

Empatija, razumijevanje i poštovanje su ključni. Roditelji pomažu svojoj djeci da prepoznaju svoje potrebe i osjećaje. Tako djeca uče (bolje) regulisati svoje emocije te u konačnici i uvažavati tuđe želje. Cilj je uskladiti potrebe svih članova porodice.

U odnosu roditelj-dijete od samog početka postoji neravnoteža moći, jer su posebno mala djeca ovisna o roditeljima u zadovoljavanju svojih potreba – za hranom, toplinom, sigurnošću. Svijest o ovim odnosima moći i odgovorno ponašanje roditelja dalja su osnovna načela nježnog roditeljstva.

Šta se izbjegava u odgoju usmjerenom na potrebe?

Svako dijete ima pravo na postupanje s poštovanjem i ljubaznošću. U osnovi, radi se o ophođenju prema djeci s jednakim poštovanjem kao prema odraslima. To znači da je bilo koja vrsta nasilja kao što je vika, kažnjavanje, sramoćenje, obezvrjeđivanje, zabranjena. U nježnom roditeljstvu također se izbjegavaju kazne, prijetnje i naredbe. Umjesto toga, djecu treba razumjeti u njihovim potrebama i pratiti u njihovim osjećajima kako bismo im ponudili mogućnosti djelovanja i rješenja.

Koje su prednosti nježnog roditeljstva?

Pristup djetetu pun uvažavanja, ljubavi i zbližavanja potiče njegov razvoj. Ono sebe doživljava kao autonomno biće čije se želje i potrebe percipiraju. U idealnom slučaju, dobija „pomoć da pomogne sebi“. Dječija se osjetljivost poboljšava i idealno izrastaju u odrasle osobe za koje se interakcije pune poštovanja i obzira sa njihovim bližnjima podrazumijevaju.

Ima li ovaj stil odgoja i nedostatke?

U dinamici odnosa usmjerenog na potrebe, potrebe svih članova porodice treba vidjeti i poštovati. Međutim, majke često zanemaruju same sebe. One prelaze vlastite granice kako bi mogle odgovoriti svojoj djeci na najbolji mogući način. Mnogi roditelji su pod pritiskom, zanemaruju brigu o sebi i ubrzo se nađu na kraju svojih resursa. Suprotno tome, djeca se naviknu da je neko uvijek tu da prepozna i zadovolji njihove potrebe. Ako se razvije obrazac u kojem roditelji preuzimaju rješavanje potreba i sukoba umjesto da vode djecu da sama nađu rješenje, razvija se nepovoljna, nepoželjna dinamika.

Dakle, postoji i kritički stav prema odgoju usmjerenom na potrebe?

Nježno roditeljstvo zapravo znači temeljni stav osjetljivosti i spremnosti na vezivanje. Ali elementi su često izvučeni iz konteksta i upakovani kao neka vrsta “kutije sa savjetima i trikovima” za uspješno roditeljstvo. Iz toga se mogu razviti istinska uvjerenja: djecu treba dojiti, nositi i pustiti da što duže spavaju u porodičnom krevetu. Međutim, nisu samo to smjernice kojih se treba pridržavati kako bi se zadovoljile potrebe djece. Također se često kritikuje da je nježno roditeljstvo previše usmjereno na dijete, da roditelji sami sebe čine, da tako kažemo, “robovima svoje djece” i dopuštaju im da odrastaju bez ograničenja. Slučaj je upravo suprotan: pravila i granice su neophodni, posebno kada je riječ o sigurnosti i društvenoj interakciji. Međutim, ta se pravila ne prenose od roditelja djetetu u autoritarnoj razlici moći, već u partnerstvu koje karakterizuje poštovanje i razumijevanje.

Ne stavlja li nježno roditeljstvo roditelje pod određeni pritisak?

Prema mom mišljenju, roditelji su trenutno pod velikim pritiskom. Ophoditi se osjetljivo prema vlastitoj djeci, ne ponavljati (uočene) greške generacije svojih roditelja, ispuniti potrebe i želje te osigurati finansijsku sigurnost i stabilnost u krizom opterećenom svijetu – ogromni su izazovi. Što su roditelji manje sposobni uočiti, imenovati i ispuniti vlastite potrebe i osjećaje, to su u konačnici manje sposobni ispuniti svoje zahtjeve kada je u pitanju odgoj djece. Briga o sebi zato bi trebala imati puno veći prioritet u porodičnoj dinamici.

Kako odgoj usmjeren na potrebe zapravo funkcioniše u svakodnevnom životu?

U svojoj praksi kao porodični psiholog stalno se susrećem sa sljedećim situacijama:

Primjer 1: nema slatkiša na kasi supermarketa

Svi znamo da dijete želi nešto što ne može dobiti i ljuto reaguje - naprimjer, slatkiše na kasi supermarketa. Prateći načela nježnog roditeljstva, roditelji imenuju djetetov osjećaj: „Mogu reći da si sada ljut i razočaran. Razumijem da se tako osjećaš, jer sada želiš nešto drugo. U redu je biti ljut.” Dijete se mirno prati kroz njegov emocionalni ispad. Dobiva sigurnost da su njegovi roditelji pouzdani skrbnici čak i kada proživljava negativne emocije. Roditelji onda djetetu nude moguća rješenja, dajući mu izbor i doživljavajući samoučinkovitost.

Odnosno, roditelji strpljivo analiziraju:

1. Šta dijete želi (treba): naprimjer, gladno je, dosadno mu je i sl.
2. Kako se osjeća (emocija): roditelji imenuju osjećaje svog djeteta.
3. Komuniciraju jezikom prilagođenim djeci, iskazujući im šta očekuju od svog djeteta i koja pravila postoje (ograničenja):

Naprimjer, da se kao opće pravilo ne smiju kupovati proizvodi u “zoni cviljenja” u supermarketu.

Umjesto toga, podstičite autonomiju tokom kupovine, dopuštajući djetetu da samo izabere komad voća.

Primjer 2: Kratki odmor za roditelje

Ipak, jednako je važno kao i roditelj komunicirati o svojim potrebama i ograničenjima - nakon napornog dana na poslu: „Draga djeco, trebam trenutak mira i vremena za sebe. Želim ležati sam na kauču deset minuta. Za to vrijeme možete poslušati audioknjigu ili sastaviti slagalicu.“ Tako je djeci jasno šta se i zašto od njih traži. Djeca su kooperativna i obično osjetljivija nego što mislimo. I uče “prema modelu”, tj. posmatrajući roditelje. U idealnom slučaju, dijete kasnije može reći da mu treba samo nekoliko minuta za sebe.

Primjer 3: Dijete ljutito reaguje bez razloga

Ako dijete vrišti, nemirno je ili ljuto bez ikakvog razloga, roditelji mogu pokušati saznati koja potreba stoji iza takvog ponašanja i pokazati empatiju prema tome. Obraćanje djetetu u visini očiju, uspostavljanje fizičkog kontakta i pružanje sigurnosti dobri su načini da se stupi u kontakt s emocionalno neregulisanim djetetom.

Ključni su aspekti uspješnog odnosa roditelj-dijete:

• ostanite smireni u stresnim situacijama,
• prepoznajte dječije potrebe,
• imenujte i pratite njihove osjećaje i
• obraćajte pažnju na svoje potrebe.