Osviješten odgoj djece: savjet stručnjakinje

1. Gospođo mag. Claudia Kowarik, od kada počinje razvoj samopouzdanja?

Razvoj samopouzdanja trenira se od rođenja. Bebe komuniciraju vikanjem i plakanjem, na primjer, kada su gladne. Ako se nakon toga nahrane, iskusit će samoostvarenje. Svojim su ponašanjem doprinijeli ispunjenju svoje potrebe. Kontraproduktivno je kad roditelji ignorišu dojenčad, jer ih požele hraniti samo u određeno vrijeme. U takvim situacijama novorođenčad se osjeća bespomoćno i izloženo vanjskim okolnostima. Reakcija osoba na koju su djeca upućena, na dječji pokušaj uspostavljanja kontakta esencijalan je faktor za njihov zdrav razvoj i pridonosi odgoju djece da budu samopouzdana.

2. Upravo ste spomenuli „samoučinkovitost“. Šta to znači?

Pod samoučinkovitošću podrazumijevamo uvjerenje da imamo sposobnost postizanja ciljeva vlastitim snagama. To isto tako znači da vjerujemo u sebe i da ćemo tako u životu vlastitim kompetencijama pobjeđivati teške zadatke. Za tu je svrhu neophodno samopouzdanje, a to znači da smo svjesni šta možemo, a šta ne.

3. Kako možemo jačati samopouzdanje male djece?

Djecu se može odgojiti da budu samopouzdana, tako što im treba davati prostor za igru. Pritom djevojčice i dječaci ispituju granice. Šta će se dogoditi ako pustim da kašika padne na pod ili ako srušim kockice? Preko mamine i tatine reakcije djeca upoznaju svoj manevarski prostor, izoštravaju vlastitu percepciju i primjećuju da mogu nešto učiniti. Dječje samopouzdanje u vrtićkoj dobi možemo pozitivno podržati s pomoću zadataka primjerenih dječjoj dobi, kao što je, na primjer, pomaganje u pospremanju stola. Pritom je važno pohvaliti mališane za njihove napore i napretke. Nije važan savršen rezultat, nego je važno da roditelji ohrabruju svoje mališane u sakupljanju iskustva i učestvovanja u učenju. Poticaj bi pritom uvijek trebao biti individualno prilagođen djetetu i njegovom ličnom razvoju.

4.S jedne strane djecu treba hvaliti i ohrabrivati, a s druge strane treba pred njih redovno stavljati izazove. Kako roditelji pritom mogu uspostaviti odgovarajući balans?

Italijanska doktorica i osnivačica pedagogije Montessori, Maria Montessori, već je odgovorila: „Pomozi mi da to učinim sam.“ Mama, tata, sestre te bake/nane i djedovi moraju biti strpljivi kako bi djeca mogla sama doživjeti stvari i pronaći rješenja. U današnjem svakodnevnom porodičnom životu nažalost nema uvijek vremena za tako nešto. Uprkos tome, pokušajte osloboditi prostor za to da svojoj djeci date mogućnost da nešto naprave sama: na primjer, da se sama obuku za šetnju za vikend. Pomozite im samo ako ne znaju kako dalje. Čim ponovo pronađu odgovarajući put, potaknite ih da nastave samostalno. Uz ove odgojne metode pobrinut ćete se za to da kod svoje djece razvijete više samopouzdanja.

5. Mogu li roditelji postati žrtve pri pokušaju odgajanja djece da postanu samostalni

Previše visokim očekivanjima koja se stavljaju pred djecu. Tako postižete upravo suprotno od pozitivnog razvoja, jer tako nastaje negativna rečenica: „ nisam dovoljno dobar ili dobar“ ili „ne mogu“. Ali ne pomaže ni ako djeci uzimate sve i ništa im ne vjerujete. To im uskraćuje prostor za manevar i kontrolu. Da, možete povjeriti svojoj kćerki ili svom sinu da sami obuju cipele od određene dobi i ovisno o njihovom razvojnom statusu. Od rane dobi također treba podučavati djecu kako se ispravno suočavati s greškama. One su jednostavno dio procesa učenja i pomažu djeci da postanu samopouzdanija i da poboljšaju vlastite vještine.