Tumačenje snova kod djece? Šta stručnjaci preporučuju roditeljima

Psihologinja, psihoterapeutkinja i terapeutkinja spavanja, dr. Brigitte Holzinger, predsjednica je Instituta za istraživanje svijesti i snova u Beču (ogranak djeluje i u Donjoj Austriji) i, između ostalog, vodi seminare na temu „Snovi i noćne more kod djece i mladih“. Smatra da se razgovoru o snovima uglavnom pridaje premalo pažnje. Uvijek vrijedi poslušati kad neko želi ispričati neki svoj san.

Tumačenje snova: zašto djeca sanjaju?

Nažalost, ne znamo odgovor na to pitanje. Ali znamo da odrasli sanjaju kako bi regulisali svoje emocije. Uz to, istraživanja pokazuju da ljudi u snovima obrađuju svoje percepcije sakupljene tokom dana i da uče iz njih. Smatra se da se tokom spavanja javlja neuroplastičnost, što znači da se tokom spavanja i sanjanja u mozgu stvaraju nove neuronske veze.

O čemu djeca često sanjaju?

Istraživanja su pokazala da djeca puno češće sanjaju životinje nego odrasli ljudi. Ne znamo tačno zašto je to tako. Ali to svakako ima veze i s činjenicom da djeca imaju drukčiju vezu sa životinjama. Ne doživljavaju ih primarno kao životinje i nerijetko su vrlo zainteresovana za njih ili čak provode puno vremena s njima.

Kako biste mogli protumačiti dječije snove o životinjama?

Ne postoji opći odgovor na to kako se tumače dječiji snovi o životinjama. Svako dijete i svaka odrasla osoba drukčije doživljavaju ono što sanjaju. Iako slike mogu biti slične, ipak su vrlo individualne. Naprimjer, ako dijete sanja zmiju, ne može se automatski zaključiti da ga progone kolege iz razreda. To bi bilo vrlo dvojbeno. Ali, simpatično je da kada pitate djecu zašto su sanjali određenu životinju, obično imaju spreman odgovor koji nerijetko odraslima izmami osmijeh.

U kojoj se mjeri uopšte mogu tumačiti dječiji snovi?

Mi ljudi uvijek vjerujemo da moramo tumačiti snove. Ali nerijetko iz takvih tumačenja proizilazi nešto čudno i nezadovoljavajuće. Dječije snove ne morate uopšte tumačiti, to i nije toliko važno. Tumačenje snova nije naučno i datira još iz Srednjeg vijeka. San primarno nije misaoni, nego osjećajni proces. Puno veće zadovoljstvo od tumačenja dječijih snova pruža razgovor s njima o tome šta su sanjala. Tokom razgovora obično se automatski pojavljuju veze s iskustvima ili osjećajima koje su imala tokom dana, a to je puno korisnije od pokušaja tumačenja snova.

Zašto bi roditelji trebali razgovarati s djecom o njihovim snovima?

Razgovarajući s djecom o snovima, roditelji im pokazuju da shvataju ozbiljno i njih i njihove osjećaje. Snovi su općenito nešto vrlo lično i intimno za nas ljude. Snove bismo mogli posmatrati kao arhetip kreativnosti i mašte: kroz unutarnje slike izražavaju se osjećaji. Nerijetko je to strah. Osjećaje koje sanjamo, shvatamo ozbiljno. Razgovor pomaže da se nosimo s njima, da ih klasifikujemo i da se možda bolje nosimo s njima.

Kako se djeca kroz razgovor o svojim snovima mogu razvijati?

Razgovorom o snovima roditelji potiču djetetovu maštu i kreativnost. Umjesto da ih sputavamo, trebali bismo ih shvatiti ozbiljno. Na temelju svog dugogodišnjeg iskustva u terapiji spavanja, pretpostavljam da razgovor o snovima potiče kreativnost, razvoj i sposobnost učenja te djetetovo samopoštovanje.

Jesu li noćne more kod djece normalne?

Ovo su trenutne pretpostavke. Prema nekim istraživanjima najteže noćne more manifestuju se u osnovnoškolskoj dobi. Prema mojoj teoriji to bi moglo imati veze s iznenadnom promjenom, snalaženjem u školi i satima provedenim u sjedećem položaju. Ovakav oblik disciplinovanja nije baš najbolji način za održavanje i promicanje dječije kreativnosti i želje za učenjem.

Tumačenje snova: kako pomoći djeci da se nose s noćnim morama?

I u ovom slučaju od pomoći mogu biti razgovori o snovima, zato što pokreću razvoj i pomažu djetetu pri lakšem nošenju sa snom. Strah se pritom smanjuje. Dijete može integrisati san u vlastiti emocionalni svijet i tako općenito naučiti nositi se sa strahovima.

Kada bi se roditelji trebali zabrinuti zbog noćnih mora u dječijoj dobi?

Roditelji bi trebali obratiti veću pažnju ako djetetov san sugeriše da bi mu neka osoba mogla nauditi ili prekršiti njegove granice. Ako djeca imaju vrlo duge i učestale noćne more i zbog toga razviju dječije strahove, upozoravajući je to znak roditelje. Ako vam se čini da se vaše dijete promijenilo tokom dana, trebali biste nešto poduzeti. U svim tim slučajevima roditelji mogu potražiti stručnu pomoć, naprimjer, dječijeg psihologa ili dječijeg terapeuta.