Umijeće disanja: uz odgovarajuću tehniku disanja do blagostanja

Stručnjakinja za umijeće disanja, Florentina Vedernjak (www.flowofbreath.at), u Beču održava svoje radionice umijeća disanja u sklopu kojih uklanja stres, anksioznost i unutrašnju napetost. Za ACTIVE BEAUTY objašnjava kako nam umijeće disanja može pomoći u svakodnevnom životu.

Šta je umijeće disanja?

Umijeće disanja ili breathwork praksa je u sklopu koje se koriste tehnike disanja u svrhu poticanja emocionalnog i tjelesnog zdravlja. Temelji se na principu prema kojem naše disanje ima direktan utjecaj na naše zdravlje. Iako je umijeće disanja posebna tehnika s različitim pristupima, nerijetko se kombinuje s jogom i meditacijom.

Koje su najpoznatije tehnike disanja?

• Pranajama: uz ovu tehniku disanja iz joge, možete postići kontrolu nad tehnikom svog disanja.
• Holotropsko disanje: metoda kontrolisanog disanja nerijetko je praćena muzikom i omogućava emocionalno i psihičko zalječenje. Pritom se diše duboko i brzo, bez pauze između udaha i izdaha.
• Koherentno disanje: polagano, ujednačeno ritmično disanje koje se sastoji od otprilike pet udisaja u minuti umiruje nervni sistem i usporava otkucaje srca.
• Transformacijsko disanje: kojim se rješavaju emocionalne blokade.
• Metoda Wim Hof: specijalna tehnika disanja u kombinaciji s izlaganjem hladnoći i s meditacijom, a s ciljem povećanja mentalne otpornosti.

Kako funkcioniše rad na disanju?

Disanje se općenito može podijeliti u tri kategorije:
U prvu kategoriju svrstava se funkcionalno disanje, a to znači, nesvjesno disanje koje tijelo izvodi automatski. Iako se svakako događa, brojni ljudi usvojili su nezdrave obrasce, kao što je preplitko disanje ili disanje kroz usta, što opterećuje tijelo. Kod žena je nerijetko vidljivo kako skoo uvijek nesvjesno uvlače stomak, a onda ga opuštaju. Znak je to da se dijafragma ne pomiče dovoljno. Pri ovakvom disanju ramena vam se nerijetko blago podižu.

1. U drugu kategoriju svrstavaju se svjesne vježbe koje se integrišu u svakodnevne aktivnosti. Duboko disanje u stresnim situacijama, ali i obrasci kratkog disanja mogu se vježbati. Tako biste, naprimjer, uvijek trebali duže udisati i izdisati. Naše tijelo u tom slučaju može proizvesti više CO², uslijed čega se aktivira parasimpatički nervni sistem. Takvo disanje automatski opušta.
2. U treću kategoriju većinom se svrstava meditacija disanjem s određenim ciljem. Mogu to biti mentalna jasnoća ili meditacija. Nekada je cilj dosegnuti i druga stanja svijesti.

Više o tehnici meditacije Samatha pročitajte ovdje.

U svojim grupama pokazujem kako naučiti tehniku disanja i kako pravilnim disanjem povisiti životnu kvalitetu. Obično se koristi tehnika disanja koja je podijeljena u dva dijela. Riječ je o kontrolisanoj, sporoj tehnici hiperventilacije koja aktivira simpatički nervni sistem. Namjerno izazivamo reakciju na stres. Cijelo tijelo počinje trnuti. Ruke i stopala se mogu grčiti ili nam se može zavrtjeti u glavi, a sve se to događa dok je tijelo u ležećem položaju. Većinu vremena, svjesnim bavljenjem udahom, izazivamo mnoge osjećaje. Onda slijedi faza odmora u kojoj polako i svjesno dišemo kako bismo se ponovno opustili. Dugoročno, koristi će imati tijelo, nervni sistem, osjećaj vlastitoga tijela, ali i svakodnevna primjena ove tehnike disanja.

Za koga umijeće disanja nije prikladno? Može li postati opasno?

U načelu, ovakvo disanje odgovara svima, ali ne radim s trudnicama. Tijelo se tokom trudnoće ne smije aktivirati namjernim izazivanjem reakcija na stres, jer to bi moglo dovesti do komplikacija. Naravno, postoje i tehnike disanja za trudnice koje opuštaju, a čak im mogu pomoći da se lakše nose s bolovima tokom poroda. Ali to su opuštajuće, manje intenzivne tehnike.
U slučajevima trauma također morate biti na oprezu. Ako svjesno dovedete ljude u stanja nalik transu do kojeg dovodi hiperventilacija, korištenjem tehnika disanja kao što je rebirthing ili holotropsko disanje, svijest se može proširiti, ali može biti i retraumatizirana. Zato morate unaprijed razgovarati o tome šta se tačno može dogoditi. Ponekad može doći do grčenja prstiju ili usta, što može biti zastrašujuće, a ljudi bi se trebali prethodno naučiti osloboditi takvih fizičkih reakcija.

Koje su sigurne vježbe disanja koje se mogu izvoditi kod kuće?

Preporučujem vježbu disanja box-breathing ili, ipak, disanje 4-7-8. Box-breathing, nazvano prema zamišljenom kvadratu istih dužina stranica, podrazumijeva da udišemo četiri sekunde, zadržavamo dah četiri sekunde, izdišemo četiri sekunde, zadržavamo dah četiri sekunde. 4-7-8 disanje djeluje na sličan način. Udišemo četiri sekunde, zadržavamo dah sedam sekundi i izdišemo osam sekundi. Obje metode poprilično umaraju i opuštaju.

Ako želite isprobati vježbu za jutarnju aktivaciju, možete isprobati dijafragmalno disanje: zauzmete položaj mačke i krave koje ste naučili u jogi. Dok sjedite, umjesto da stojite na sve četiri, savijate leđa u mačji položaj, a zatim izvijte leđa. Kada izdišete saginjete se naprijed, dok udišete sjedite. Ova vježba vas razbuđuje i daje vam energiju ujutro.

Igra li disanje ulogu u somatskom treningu?

Psiholog Peter Levine proučavao je kako se životinje nose sa situacijama kada im je život u pitanju. Puno rjeđe manifestuju znakove posttraumatskog stresnog poremećaja. Stoga je želio saznati kako se životinje nose sa stresom i postavio je teoriju da životinje ublažavaju stres pomoću svog tijela. To su strategije, kao što je siktanje, grebanje, tučnjava, bježanje, skrivanje, vrištanje. Naravno, takvi obrasci ne uklapaju se u naše društvene norme, a to za nas ljude znači da se gotovo uvijek smrznemo u posttraumatskim ili stresnim situacijama, što traumi omogućava da se doslovno zadrži u tijelu. Somatski trening ima za cilj oslobađanje, a disanje pomaže, jer se aktivnim tehnikama namjerno dovodite u stresne situacije. Dopustiti sebi da uhvatite korak sa svim tim reakcijama, a onda ih pustite van u obliku emocija, kao što su plač, vrištanje, kretanje ili nešto slično. U tom pogledu postoji preklapanje sa somatskim treningom.