„Žao mi je“: šta kažu stručnjaci kako se treba izviniti

Žao mi je: kako se pravilno izviniti

Postoje brojne situacije u životu u kojima se izvinjavamo. Ako slučajno naletimo na nekoga, ako nekoga prekinemo, ako pitamo stranca za put ili ako smo povrijedili osjećaje druge osobe, na primjer, nakon svađe u vezi. Paradoksalno je da nam je često teže reći „oprosti“ kad nam je neka osoba jako važna.

Ponekad se izvinjavamo iako ne moramo. Mag. Isabella Mathis – osnivačica Glüxschmiede – zna kada izvinjenje služi svrsi, a kada nije potrebno tražiti oprost.

Gospođo mag. Mathis: Šta je to krivnja? Kako nastaje?

Krivnja je emocionalna reakcija koja se javlja kada osjećamo da smo povrijedili vlastite ili tuđe vrijednosti i moral. Često je prati želja za popravkom ili iskupljenjem za neželjeni događaj. Može se reći i da osjećaj krivnje proizlazi iz unutrašnjeg sukoba između našeg ponašanja i naše savjesti. Društveni i kulturološki utjecaji također igraju ulogu, jer se krivnja često "nauči": djeca rano nauče da određeni postupci imaju posljedice.

Sram i krivnja djeluju poput unutrašnjeg kompasa koji nam pokazuje kada činimo nešto čime bismo mogli naškoditi sebi ili dugima. Potičući nas da se ponašamo popustljivo i pokazujemo obzir prema drugima, sram pridonosi socijalnoj ravnoteži i grupnoj koheziji. Pomaže nam da se uklopimo, da nas određena skupina ljudi prihvati tako što nam ukazuje na to kako naše ponašanje utječe na druge. Sram djeluje kao svojevrsna “socijalna kočnica” koja jača zajedništvo i međusobnu solidarnost. Strah od „izopćenja“ snažno utječe na nas kao ljude, jer je život izvan zajednice dugo vremena bio opasan za ljude.

Kada se kaže, „žao mi je“? A kada uopće nije nužno moliti za oproštaj?

Izvinjenje ima smisla ako naše ponašanje ili naše riječi nekome naprave štetu – bez obzira na to je li nam to bila namjera ili nam se slučajno dogodilo. Izvinjenje pokazuje da nam je stalo do dobrobiti druge osobe i da smo promislili o svom ponašanju.

No nije preporučljivo izvinjavati se ako se to događa zbog društvene prisile ili zbog brzog razrješavanja konflikata. Poluiskren pokušaj izvinjenja radi izbjegavanja konflikta može dugoročno još više intenzivirati te konflikte.

Isto je tako zaista važno ne izvinjavati se za vlastita stajališta, lične potrebe ili osjećaje, jer to dugoročno može oslabiti sliku o samom sebi. Za način našeg izražavanja možemo ponuditi barem obrazloženje.

No zašto nam je nekada toliko nevjerojatno teško izviniti se?

Često nam je teško izviniti se, jer to znači da moramo priznati grešku i preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. No takvo izvinjenje obično zvuči vrlo jednostavno: "Učinio / učinila sam nešto pogrešno - pa ti se izvinjavam."

No svi smo upoznati s komplikovanom provedbom u praksi i kočnicom na koju nailazimo. Naime, kada smo i sami uvrijeđeni, povrijeđeni, razočarani i naša reakcija možda nije bila logična, ali smo imali unutrašnji osjećaj da je bila ispravna. Često je teško pogurati vlastite misli u drugom smjeru i tako postati emocionalno i kognitivno sposoban izviniti se od srca.

Ponekad se također bojimo da izvinjenje neće biti dovoljno da se poništi prijašnje ponašanje i da će druga osoba i nakon toga biti uvrijeđena, razočarana ili ljuta. Izvinjenje uvijek traži i priličnu dozu hrabrosti!

Kako najbolje reći „žao mi je“?

Dobro izvinjenje je autentično i izražava iskreno žaljenje. Trebalo bi biti precizno formulisano, a to znači da se greška mora jasno imenovati te da se mora preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje, bez umanjivanja težine greške ili pripisivanja krivnje vanjskim okolnostima.

Izvinjenje koje se relativizira riječju „ali“, kao, na primjer, „žao mi je, ali ti si…“ ne pokazuje istinski uvid i sagovornika povređuje, umjesto da ga oslobađa lošeg osjećaja.

Međutim, iskreno izvinjenje također uključuje ponudu da se neželjeno ponašanje ispravi kada je to moguće i jamči da svrha izvinjenja nije samo naše rasterećenje od krivnje. Činjenica da se izvinjavate i preispitujete vlastito ponašanje pokazuje da svoje riječi shvaćate ozbiljno i da se trudite nešto poboljšati.

Zašto je važno, a i zdravo, izviniti se?

Izvinjenje je ljekovito jer pokazuje da nam je dobrobit druge osobe važna i da preuzimamo odgovornost za svoje postupke. Za drugu osobu iskreno izvinjenje često znači priznanje boli koju je pretrpjela, što stvara temelj za oprost i povjerenje.

Na ličnoj razini, izvinjenje je također čin samoprihvaćanja i potiče emocionalno sazrijevanje. Pomaže nam učvrstiti vlastite vrijednosti i nositi se s greškama na zdrav način. Biti u stanju izviniti se znači biti toliko stabilan da raspolažete mogućnošću prihvaćanja vlastite greške bez preispitivanja vlastitog samopoštovanja. Ovo “hrabro samoprihvaćanje” ima okrepljujući učinak i pomaže nam pronaći mir sa samim sobom.

U tom kontekstu jako me uzbuđuje i pitanje: “Što me natjeralo na ovo? Kakav osjećaj – što mi je to trebalo?” Može se ispostaviti da ste možda i sami bili u emocionalnoj krizi.

Zašto je s druge strane toliko esencijalno, ne izvinjavati se trajno, za sve? ?

Ako se neprestano i za sve izvinjavate, slabite sliku o sebi i potkopavate vlastite potrebe i granice.

Radi poticanja zdravog odnosa, samopoštovanje i empatija trebaju uvijek biti u ravnoteži. Izvinjenje kada je to zaista prikladno, zadržava svoju znagu i štiti naše samopoštovanje. Tako učimo djelovati autentično i preuzimati odgovornost za svoje greške bez stalnog opravdavanja postojanja i potreba. Sposobnost podnošenja sukoba i zastupanja vlastitih vrijednosti i potreba u raspravama jednako je važna za ljudsku interakciju kao ispravljanje greške ili izvinjenje za nju.

Moj zaključak

Izvinjenje je moćan alat za društveno i lično blagostanje. Pomaže nam priznati greške, preuzeti odgovornost i izliječiti odnose. Istovremeno, važno je pronaći ravnotežu i preuzeti odgovornost samo kada je to zaista primjereno. Uz empatiju, odgovornost i autentičnost, možemo razumno koristiti izvinjenja u našim odnosima i prihvatiti sebe sa svojim snagama i slabostima.